VELIKA DEVETNICA U ČAST SLUGE BOŽJEGA OCA ANTE GABRIĆA
Od zemaljskog do nebeskog rođenja
Od 20. do 28. kolovoza 2023.
Došla je i kolovoska devetnica. Ljeto je na svojem vrhuncu. Neki su već bili na odmoru, a neki se pripremaju. Iako su nas zaprepastile i prestrašile ove poplave, neobične za ovo vrijeme, život ide dalje. Molimo i nastojmo pomoći koliko možemo onima koji su nastradali. Ne mogu u ovim trenutcima a da ne pomislim na slugu Božjega oca Antu Gabrića koji se trajno borio s poplavama i s njima živio. Kad sam prvi put čitao jednu njegovu molitvu, čiji je naslov „Molitva u oluji“, ostala mi je neizbrisivo u srcu, a ne samo u memoriji. Češće posegnem za njom. Napose mi je u mislima ovih dana. Samo svetac može i u takvim situacijama prepoznavati Božje pohode i moliti. Mi se u sličnim situacijama ljutimo, prigovaramo Bogu ili Ga pitamo zašto nam to čini i čime smo to zaslužili? Ta molitva mene ostavlja bez daha. Ona je tako snažna i poticajna da je donosim u cijelosti. O njoj možemo meditirati, s njom moliti i propitivati sebe kakvi smo u sličnim situacijama.
Molitvu je napisao u Maria Polliu 1982. To je njegova zadnja misijska postaja i još je šest godina pred njim prije nego će se preseliti u vječnost. On je već iskusni misionar, puno toga je doživio i upravo iz takvog srca izlazi ova molitva. Nije to molitva nekog sanjara ili kakvog pjesnika koji piše negdje u tišini svoje sobe, miran i spokojan, uostalom, kao što ovo i ja činim za svojim stolom. To je molitva upućena Bogu iz konkretnog života i iz stvarne situacije koju je otac Gabrić proživljavao. To je krik koji izlazi iz srca i ide Onomu u kojega otac Gabrić poštuje i voli i nadasve kojemu bezuvjetno vjeruje i povjerava svoj život i živote svojih sirotana. Mislim da sam je negdje u nekoj devetnici susreo, ali ona je u ovom trenutku vrlo aktualna.
Molitva u oluji
Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom, ovim valovima Bengalskog mora. Usred zimske noći, dok smo spavali. Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra, zemljani zidovi popustiše, sve se ruši. Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote. Zazivamo tebe sada. Bili smo te zaboravili. Živjeli smo previše za sebe, za ovaj svijet, daleko od tebe.
I evo ti si nas pohodio. Odnio si nam ono na što smo se toliko oslanjali. Ostadosmo sami. Ljudski govoreći: siromašni da se s tobom obogatimo, da se tebi približimo, da na tebe mislimo, da mislimo na druge, na braću i sestre. I evo, u ovoj nevolji obogatismo se ovom ljubavlju: ljubavlju prema tebi, ljubavlju prema bratu čovjeku. Misleći na njihovu bijedu, zaboravismo na svoju.
Hvala ti, o vječni Bože na ovoj kušnji! Hvala ti na ovome daru, na ovom pohodu! Ostani s nama da bismo mi mogli ostati s tobom, da bismo mi mogli ostati jedni s drugima – ljubeći se, pomažući i služeći jedni druge.
Ova oluja, ovi morski valovi, ova opustošenost oko nas tvoj je dar. Obogatismo se i za ovaj život – i za vječni život.
Marija Poli, 1982.
Kolovoz je mjesec u kojemu se kao možda ni u jednom drugom mjesecu ljudi, vjernici pokrenu i pođu na hodočašća pred Veliku Gospu. Rijetko kad ljudi toliko propješače, bosonogi, znojni i gladni, posteći i moleći krunicu. Naša svetišta Gospi su brojna i vrlo posjećena. Dok budemo hodočastili u neko svetište, sjetimo se i oca Gabrića koji je bio veliki hodočasnik i prošao je sva naša velika Gospina svetišta. Bio je veliki i posebni Gospin štovatelj. Neka i nebeska Majka bude zagovornicom u njegovu procesu kauze za proglašenjem blaženim i svetim.
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
