Kad je Blažena Djevica Marija došla Elizabeti u pohode, izlazeći joj u susret Elizabeta potaknuta Duhom Svetim naziva Mariju blaženom što je povjerovala, da će se na njoj ispuniti sve što je rečeno od Gospodina. Marija je došla pomoći svojoj rođakinji u jednom prijelomnom trenutku svoga života. Nakon što je prihvatila Božji plan, da začne i rodi Sina Božjega, sigurno je imala mnogo strepnji i nejasnoća. Kako će Josip prihvatiti njenu trudnoću, hoće li joj on i njeni najbliži vjerovati? Kako će reagirati okolina i kako se nositi s govorkanjima? Ta i mnoga druga pitanja, sigurna sam, da su salijetala Marijine misli, ali čvrsto se vjerom oslonila na riječi anđela Gabrijela „da je Bogu sve moguće“. I to je ono što je otupilo oštricu svakom glasu straha i malodušja, pa je zato pri susretu s Elizabetom radosno klicala.  Klicati može samo onaj, tko je dovoljno svjestan svoje malenosti  i Božje veličine koja se nad njim nadvija poput svijetla oblaka i obasjava mu staze kojim treba kročiti. Zato pored svih svojih neizvjesnosti, ona odlučno hita pomoći svojoj rođakinji Elizabeti. Znala je, da za svoj život ne može načiniti bolji izbor od onoga koji joj je Bog namijenio, zato se i s pravom naziva neznatnom službenicom Gospodnjom. Svjesna je, da je za nju Bog sve učinio i zato s dubokom zahvalnošću čuva taj Božji dar. Neznatna je, jer nije pred Bogom gradila svoju ljudsku veličinu, niti je težila ostvarenju sebe po vlastitim željama. Njen jedini plan bio je živjeti po volji Božjoj jer znala je da je poslanje koje joj je Bog namijenio važnije od svih njenih planova i želja, znala je da je to Božje poslanje važnije i od samog njenog života. Zato radosno naziva sebe neznatnom službenicom Božjom koja vjerno stoji u sjeni svoga Sina Isusa Krista, duboko svjesna blaženstva koje dolazi iz poslušnosti Božjoj Riječi. Marija se nije se skrivala pred Božjim pogledom, niti pred njegovim zahtjevima. Potvrdno odgovara na Njegovu riječ upućenu preko anđela Gabrijela, ne znajući ni sama do kraja što to Bog od nje hoće, ali pristaje da je to Božje svjetlo korak po korak vodi do potpunog ostvarenja svojih planova.  Kao što se cvijet izlaže suncu da bi procvjetao usprkos svim opasnostima od mraza i oluja, tako se i Marija izlaže s povjerenjem milosnom Božjem pogledu, jer zna, da On ništa ne traži od nas, a da nam nije dao snagu i sve ono što je potrebno da ostvarimo Njegove planove. Marija je znala da je istinska sreća svakog čovjeka u njegovoj malenosti pred Bogom i povjerenju u Njegove planove s nama. Zato će je blaženom zvati svi naraštaji, jer je njena malenost privukla na sebe Božji pogled. Marija je očarana tim Božjim pogledom i ljepotom i svjesno je pristala da postane vrata kroz koja će ta Božja ljepota po Njegovu sinu Isusu ući u ovaj svijet, da bi donijela spasenje svakom čovjeku koji žudi za milosrđem. Preko nje, koja je znala biti neznatna službenica u sjeni velikih djela Svesilnog, zasjalo je Sunce pravde u tamu ovoga svijeta i raspršilo je, donoseći otkupljenje i radost Božjeg posinovljenja. Nauči nas blažena djevice Marijo, da je istinska sreća svakog čovjeka u njegovoj malenosti i neznatnosti pred Bogom, u malenosti koja sve očekuje od Njega i koja se ne boji odreći vlastitih planova, da bi prihvatila one koje je On namijenio za nas. Pomozi nam, da i mi iz sjene križa od kud dolazi sva naša snaga, unosimo nadu i radost u ovaj svijet  i u srce svakog čovjeka kojemu smo poslani kao svjedoci uskrslog Krista. Amen!