VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
DEVETI DAN
Već nekoliko sati sjedim uz rijeku Ganges. Sa mnom je katehist Pio, otac našega prvog domorodačkog svećenika Moloja. Čekamo na lađicu. Pohodit ćemo sela južnog dijela naše goleme župe. Danas je pripalilo. Oko nas kao da sve gori. Sve se osušilo. Voda je blizu, mi smo u delti rijeke Gangesa, blizu Gangeškog mora, pa je ovdje voda slana.
Strpljen-spašen! Oko podne pojavila se lađica, no nije za prijevoz putnika. Trgovci prevoze svoje stvari na sajam. No mladi me je Noren prepoznao. I on i drugi bolesnici iz njegova sela bili su u našoj misijskoj postaji Maria Polli.
Nitko od njih nije kršćanin, no čuli su o Isusu. Vidjeli su Isusovu ljubav u požrtvovnom radu sestara, u njezi bolesnika, u pomaganju siromasima.
I, dakako, o tome se razvio razgovor. Kao i ja, i sestre Misionarke Ljubavi putuju Gangesom na maloj lađici udaljena sela naše župe da tamo posjete bolesnike. Noren pripovijeda koliko je bolesnika išlo u Maria Polli. Koliko su ih sestre odmah primile u bolnicu, njegovale ih i zdrave poslali kući. To je nešto što do danas njima nitko nije učinio. Stoga se čude kako je to moguće. Pa pitaju koliko sestre imaju plaću i koliku plaću imamo mi, pa onda što jedemo i toliko toga…
Imao sam uza se križ. Pokazao sam im Raspetog Isusa i rekao sam im da je On odgovor na sva njihova pitanja. On da je naša plaća prevelika, On da nas jača i daje nam snagu od Njega nalazimo u svakome čovjeku i u njima da Njega služimo. On je izvor radosti i sreće. Velika je, naime, tajna za njih kako to da smo uvijek veseli i sretni uz ono malo riže i pržena povrća. A danas možda ni toga neće biti!, rekoh uz smiješak Norenu. Ta već je podne prošlo, a mi u iduće selo nećemo stići prije večere ...
Htjeli su nam oni nešto pripremiti, no budući da su išli tek do daudpurskog sajma, Pio i ja nastavili smo put pješice, sretni što smo dobrim riječima i dobrim primjerom posijali zrno Isusove Radosne vijesti u Norenovo srce i u srca njegovih prijatelja.
Dođi Kraljevstvo Tvoje!
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
ZAVRŠNA MOLITVA
Dragi molitelju devetnice,
Razmisli koliko se je o. Ante uzdao u providnost. No, njegovo uzdanje nije umanjilo njegov rad, rad s mnogim ljudima, rad s odbačenima, marginaliziranima, mladima, starima. Davao je cijelog sebe, a Providnost ga je nagradila. Ovu devetnicu se događa nešto posebno u Portugalu. Isusovačka mladež se je skupila na Magis svjetskom susretu. Neki od njih hodočaste, neki su u duhovnim vježbama u šutnji, neki traže Boga u umjetnosti, služenju, ekologiji. I željno iščekuju proslaviti blagdan sv. Ignacija. Stavimo te mlade, kao i mnoge isusovce i papu Franju, u naše molitve. Baš oni svojim primjerom svjedoče kako odmor može biti ispunjen isusovačkom duhovnošću. Svaki dan izmoli jednu Zdravomariju za Svjetski susret mladih, za sve naše hodočasnike, kao i za sve ljude koji će ih tamo dočekati, kako bi po Božjoj providnosti zadobili mnoge milosti.
©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora