VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
Već smo zašli u ljeto kad odlazimo na odmore koje smo već prije isplanirali ili smo osobe, što se tiče plana odmora, koje pripadaju onima „posljednje ure“ ili „last minute“. Svakako, ovo je vrijeme kad želimo pronaći malo vremena za sebe, naći tišine i mira. Možda se uspeti nekamo u planine ili se spustiti na more. Neki imaju mogućnosti da si priušte odmor, a neki to nemaju. Nažalost, mnogi se vraćaju s odmora više umorni negoli su se odmorili, jer misle da je odmor u aktivizmu događaja prilikom dana za odmor.
Pred nama je nova devetnica za proglašenje blaženim sluge Božjega oca A. Gabrića. Dok smo mi negdje na odmoru ili ga planiramo, sjetimo se da otac Ante u svom misionarskom radu nije razmišljao kamo otići na odmor, jer ga nije imao i nije ga mogao ugraditi u svoj misijski plan. Jednostavno, odmor mu je bio za vrijeme njegovih osobnih duhovnih vježbi koje je svake godine obavijao negdje u tišini kojeg isusovačkog duhovnog centra. Tu je odmarao dušu i tijelo i prikupljao novu snagu za svoj misionarski rad kojemu se tako zdušno i svom snagom predavao.
Molimo da po njegovu zagovoru u ovo vrijeme odmora ne zaboravimo na svoju dušu i svoje srce kojima je također potrebna duhovna okrepa, duhovni predah, duhovni remont ili duhovni servis. Neka i ova devetnica u tome pripomogne.
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
PRVI DAN
Predvečerje je »Purnime« — punog mjeseca. Najniža oseka na Gangesu. Voda se spusti čitavih sedam metara. Jedva smo se dovukli do lađice. Blato je tako duboko. Lađar nas upozorava: pojavili su se krokodili! Mislim ja, krokodil će gledati na kakav masniji zalogaj, a ne na mene.
Na putu sam u novo selo Karakhati. Zaustavili smo se u Simpsonovoj kolibi. Žena mu je već duže vrijeme bolesna. Morala je ići i u Kalkutu pa ćemo se za nju moliti. Simpsona sam kao siroče prije 25 godina primio u školu u Basantiju. Knjiga mu nije baš mirisala. Privlačili su ga igla, konac i šivaći stroj. Postade krojač. Sada poučava u našoj krojačkoj školi. U slobodno vrijeme katehizira. Od ono malo zemlje što ima dio je dao za kapelicu. Krasna duša!
S nasipa smo se spustili prema kolibi. Čim su Šondjib i Šoilen, dva njegova anđelčića, čuli tatin glas, skočiše prema njemu. No, ne da se on. Pokazuje prema meni. Po bengalskom običaju najprije treba pozdraviti »gurua«, svećenika. Zajednički uzviknu »Ðoe Ðišu! — Slava Isusu!« Blagoslovio sam ih. Šoilen je tatin mezimac.
»Teškom mukom sam ga othranio«, poče Simpson čim smo sjeli na hasuru. »Nakon porođaja majka mu je morala u bolnicu na nekoliko mjeseci. Danju i noću sam bdio, kupovao sam mlijeko, hranio ga i njegovao. Milosrdni Isus mi je spasio i majku i dijete.« Sklopio je ruke, dotakao se čela i gledajući gore reče: »Tari mohima houk! - Njemu neka je slava!«
U kapelici smo svi zajedno izmolili molitvu zahvalnicu i krunicu. Žena mu je još dosta slaba nakon posljednje bolesti, no mnogo je bolje. Počastila nas je rižom i prženom ribom. Nije nas očekivala. No danas je bila sretne ruke. Ulovila je lijepu »magor« ribu. A našlo se i jedno jaje. Tečna večera. Sve smo bratski podijelili. Šondjib i Šoilen nešto s mojega tanjura, a nešto s tatina. Nije bilo druge. Da ste ih samo vidjeli kako su žmirkali kad im je mama stavila ribu na moj tanjur!
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
