VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
OSMI DAN
Uvijek je nasmijan, uvijek je sretan... »A zašto ne bih bio?«, kaže dragi naš starkelja Noren iz sela Pitombara. Sićušan je kao patuljak, no kad govori — vrijedi za trojicu. On je katekumen, još nije kršten. No već mnogo toga zna O Isusu. S molitvama ide malo poteže. Smrsi ih sve zajedno. »Isus dragi zna koja je prva, koja je druga. Glavno je da ja njega ljubim, i ljubeći ga, ja sam sretan!«
To je živa istina. Noren ljubi Isusa, a i Isus ljubi njega. I ono što je tako lijepo kod Norena, on želi da i svi ostali mogu uzljubiti Isusa. To i jest dokaz naše iskrene ljubavi prema Isusu: širiti i ižarivati tu ljubav. On to tako lijepo tumači suseljanima. Prije nekoliko dana pohodio sam njegovo selo. Sa mnom su bili i mladići iz naše Tehničke škole. U selu ima mnogo bolesnik, pa smo uz molitvu i pjesmu blagoslovili kolibe i bolesnike, osobito dječicu. Pojavile su se ospice. — Na koncu smo svi sjeli pod stablo tamarina uz Norenovu kolibu. Malo seosko sijelo.
Noren je siromašan. Njegov se djed ovamo doselilo iz srednje Indije, kad su čistili sunderbanske džungle. Imao je nekoliko jutara zemlje, no lihvari su mu malo-pomalo sve odnijeli. Norenu je ostalo tek ovo nešto zemlje oko kolibe. Ovo malo zemlje i smiješak i sreća. »Ne očajavaj u životu! Bogat ili siromašan, ti si Božji. A i svoj si!
Umori se radeći. U umoru je sreća. Radi pa nećeš biti gladan. Iz tuđega lonca ne jedi, tuđim uljem ne mazi si glavu, iz tuđe lule ne puši!« Selo je puno dječice, toga Božjeg dara. Treba misliti na njihov odgoj. Eto, oni nisu bili tako sretni, nije bilo škola. Jedva tko u selu zna čitati i pisati. Nabavit ćemo nešto bambusa i slame pa ćemo uz Norenovu kolibu podići malu strehu za školu. Neka djeca uče: »Ko, kho...« — bengalsku abecedu, a i vjeronauk.
Zaboravio sam vam nešto reći o našemu dragom Norenu. U ruci mu je uvijek krasan bambusov štap. Nitko Norena ne može niti zamisliti bez štapa. To je svakako
pradjedov, ako ne i šukundjedov štap. Noren ga naziva »baghmara lathi« — štap kojim se ubijaju tigrovi. Nije bila šala živjeti u tim krajevima kad su još posvuda bile džungle. Često se radilo o životu i o smrti. Pušaka nije bilo pa su uz sjekire ovakvi štapovi od bambusa služili ljudima kao jedina obrana. Noren posvuda nosi taj svoj štap: i na sajam, i u crkvu, i na seoska sijela, i u svatove, i na pogrebe, pa će ga, sigurno, s njim položiti i u grob.
Na završetku sijela molitva i pjesma. Već se spuštala noć, trebalo bi natrag u Maria Polli, ali Noren ni da čuje. Danas smo mi njegovi gosti. Oprao nam je noge, blagoslovio sebe i sve u kući tom vodom — i sad će nas sve počastiti čajem i prženom rižom. I, dakako, svojim smiješkom. I uz čaj — priče, stare priče starih dana, djedovske uspomene. Kao da ih iz knjige čita i o tigrovima, i o krokodilima, i o zmijama, i o onim sretnim danima kad je po džunglama bilo ribe koliko si htio. No teško je bilo za pitku vodu. Po nju su morali ići kilometre daleko. Nije tada bilo ni kruha ni čaja. U to vrijeme bio je tek jedan mali dućan gdje si mogao nabaviti ulja, sjerka i papra. I — sa smiješkom će djed Noren — papra i smiješka i sreće!« Nije bilo trzavica, nije bilo stranaka i svađa. U radu je bila sreća, u sreći je bio mir. Razgovor ugodni otegnu se do kasno u noć. Završili smo večernjom molitvom, pjesmom, svećenikovim i Norenovim blagoslovom. I Norenovim krasnim smiješkom... Razumije se da je pritom u ruci imao svoj »baghmara lathi«, štap kojim se on borio s tigrovima...
(Članak poslan za Mali Koncil.)
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u
vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
