AUTOR: p. Stjepan Fridl
Ovaj zaziv ima svoje izvorište u teološkoj istini o našem otkupljenju. Nismo se mi pomirili s Bogom, nego nam je Bog poklonio pomirenje. Ovu istinu nalazimo u formuli odrješenja kod svete ispovijedi: „Bog, koji je pomirio svijet sa sobom….”. To se pomirenje ostvarilo u Isusu Kristu, u njegovu Srcu. Bog nam je poslao svog Sina, Isusa Krista, koji je po svojoj smrti i uskrsnuću otkupio naše grijehe i ponudio nam potpunu pomirbu s Bogom. Kao što nam kaže Sveto pismo, "jer tako je Bog ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni" (Ivan 3,16). Upravo zbog toga Srce Isusovo simbolizira neizmjernu Božju ljubav prema nama i Njegovu želju da nas pomiri sa sobom. Naše srce simbolizira našu želju za Bogom, ali i potrebu za pomirenjem s Njim.
Da bismo doista iskusili pomirbu, moramo biti spremni u poniznosti priznati svoje grijehe i okrenuti se Bogu u pokajanju i obraćenju. Kao što nam kaže Sveto pismo, "Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravednosti" (1. Iv. 1,9). To je put prema istinskoj radosti i miru u našem životu, jer kad se pomirimo s Bogom, otvaramo vrata Njegovoj milosti i ljubavi, koja nas ispunja i obnavlja. Kada se suočimo sa svojim grijesima i iskreno se pokajemo, tada možemo doživjeti Isusovu ljubav i milosrđe koje nas vraća u zajedništvo s Bogom.
Srce Isusovo predstavlja središte kršćanske vjere koje nas poziva na pokoru, oproštenje i ljubav prema Bogu i prema svim ljudima. Kroz Isusovo Srce možemo doživjeti Božju ljubav i milosrđe koje nas oslobađa od grijeha i vraća u zajedništvo s Bogom.
Zanimljiva je hrvatska riječ: pomirba. Tu riječne upotrebljavamo u običnom govoru. Govorimo o pomirenju, ili kao glagol pomiriti se s nekim: sa sudbinom, sa životom, s nekom bolešću. To znači da mi činimo nešto da se ostvari stanje mira. Gledajući u Božjem promislu, nije govor o nekom činu, nego o stanju. U Isusovu Srcu je ostvareno pomirenje s Bogom, stoga se Njegovu srcu događa pomirba; i mi ne trebamo više ništa činiti da steknemo Božje oproštenje, nego trebamo samo biti spremni uvijek nanovo „uroniti“ svoje maleno srce u veliko Isusovo Srce i postati novo stvorenje po zaslugama Isusove otkupiteljske žrtve.
Kod ovog zaziva ne smijemo mimoići riječ grijeh. Uočimo, ne govori se o grijehu općenito, nego o našim konkretnim grijesima. Grijesi su u množini: ne kaže se moj grijeh, nego mojih grijeha. Pred Isusom se ne moramo bojati priznati svoje grijehe, dapače, njegovo nas Srce poziva na iskrenost. Sjetimo se onih riječi, koje ponavljamo na početku svake svete mise kao čin pokajanja: jer sam sagriješio mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom. Isusovo Srce je dovoljno veliko da sve to ponese i uništi u činu pomirbe.
Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša je nakon uzašašća Isusa prigrlila Isusove učenike, koji su, istina, kukavički napustili Isusa u njegovoj muci, ali im je Isus oprostio, pa ih je Gospa prihvatila kao svoju ljubljenu djecu. Neka nas ona nauči, da se ne bojimo priznati svoje grijehe i propuste pred Isusovim Srcem. Amen.
