AUTOR: p. Stjepan Fridl
Srce Isusovo je poput izvora svježe vode koji nas napaja i čini nas novim stvorenjima. Kada prihvatimo Isusa kao našeg Gospodara i Spasitelja, dobivamo novi identitet i novu svrhu u životu.
Srce Isusovo je mjesto utjehe i nade napose u teškim životnim kušnjama. Kada se osjećamo usamljeno, tjeskobno ili preopterećeno životnim izazovima, možemo se okrenuti Njemu i pronaći mir i snagu u njegovoj prisutnosti. Štovatelji i vjernici obraćaju se Srcu Isusovom u trenucima teškoća, boli, tuge i straha te traže snagu i utjehu koju samo On može dati.
U ovom zazivu prepoznajemo nježni glas majke, koja pita svoje maleno dijete što želi, što mu je potrebno. Neka slobodno pita, majka će mu dati sve, štogod može. Radi se zapravo o Božjoj velikodušnosti koju je Isus prikazao o prispodobi o dobrom Ocu. "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se. A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!" (Lk 11, 9, 10-13).
Utješna poruka ovog zaziva je da mi smijemo od Isusa moliti sve. To ne znači, da će nam uistinu uvijek sve dati što tražimo, ali možemo biti sigurni, da će nam dati sve što je za naše dobro, i više od onoga što se mi usudimo moliti. Njegovo bogatstvo je neiscrpno. Ne moramo se bojati postaviti Isusu čak i na prvi pogled “glupa pitanja”. Apostoli su ga pitali da im pokaže Oca nebeskoga, Petar je bio znatiželjan što će biti s Ivanom nakon Isusova uzašašća, a majka Zebedejevih sinova je molila Isusa da njezini sinovi zauzmu prva mjesta u njegovom kraljevstvu. Isus se nije naljutio, nego ih je upozorio, da im je molitva neumjesna. Nije ih poučio, kakve molbe smiju izreći u budućnosti, nego je pustio da i dalje izmišljaju svoja pitanja i molbe. Molitve je razgovor s Isusom. Njemu smijemo reći sve, pitati ga sve, povjeriti mu svoju dušu i srce.
Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša, imala je puno povjerenje u svoga Sina i onda, kad ga nije odmah razumjela. Sjetimo se dvanaestogodišnjeg Isusa u hramu: Marija nije odmah razumjela što je Isus htio kad je rekao da je njegovo mjesto u Očevoj kući. Možemo se sjetiti i one zgode kad ga je tražila zajedno s rodbinom, a Isus je odgovorio da su njegova majka i braća svi oni koji slušaju riječ Božju. Neka nas draga Gospa nauči imati povjerenje u Isusa pa i onda kad ga ne razumijemo. Amen.
