AUTOR: p. Stjepan Fridl
Ovaj je zaziv jedan od onih koji na prvi pogled zvuče strano. Što su to bregovi vječni? Znamo, da su prijevodi često već tumačenja, pa sam pokušao pronaći na drugim jezicima kako zvuči ovaj zaziv. Ključ rješenja našao sam u njemačkom prijevodu: „Herz Jesu, Du Sehnsucht der Schöpfung von Anbeginn” – Srce Isusovo, čežnja svega stvorenja od vijeka”. Ovakvo shvaćanje temelji se na teologiji svetog Pavla, koji kaže da se sve stvorenje nalazi u porođajnim mukama, čekajući dolazak onoga koji će ga otkupiti: čezne za Isusom. „Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela” (Rm 8,18-23).
Vječni bregovi, dakle, predstavljaju čitav stvoreni svijet. Unutar takvog tumačenja je od bitne važnosti upravo pridjev „vječni”. Biti Otkupljen je vjekovna čežnja čovječanstva. Od prvog grijeha naovamo povijest ljudskog roda je označena traganjem za izgubljenim rajom, za proigranom Božjom ljubavi. Presveto Srce Isusovo je garancija, da ova čežnja nije prazno maštanje, nego je već radosno ispunjenje. "Želja bregova vječnih" je izraz koji se često povezuje sa Srcem Isusovim. To je izraz koji potiče naše duhovne čežnje i žudnju za Božjom ljubavlju i milosrđem. Bregovi vječni predstavljaju nebesko kraljevstvo i život vječni s Bogom, a želja za tim životom potiče nas da živimo svoj život na zemlji u skladu s Božjom voljom i da se trudimo živjeti u ljubavi i miru s drugima.
Drugo tumačenje ovog zaziva vraća nas u Stari zavjet, a odnosi se na Jakovljev blagoslov svom sinu Josipu. Tu čitamo: „Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vječnih brežuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, između braće posvećenog!“ (Postanak 49, 26). Kod Izaije proroka čitamo da je Božja ljubav jača od brda i bregova: „Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neće odmać' od tebe, nit' će se pokolebati moj Savez mira,“ (Iz 54, 10). Ovaj zaziv, prema tome, govori o blagoslovu što Isus daje svojim učenicima, koji je jači od svih brda i bregova.
Za naš duhovni život je utješna poruka, da smo djeca blagoslova. Jedna od prekrasnih slika u Evanđelju je Isusovo uzašašće na nebo. Prije nego što je otišao, podigao je ruke i blagoslovio svoje učenike i čitav svijet. Na nama počiva Isusov blagoslov. Taj blagoslov je jači nego sve zlo ovoga svijeta.
Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša živjela je od Božjeg blagoslova i nosila taj blagoslov kamo god išla. Dovoljno je sjetiti se njezinog pohoda Elizabeti. Neka i nas nauči vjerovati u Božji blagoslov i taj blagoslov podariti drugima. Amen.
