AUTOR: p. Stjepan Fridl
U ovom zazivu imamo dvije riječi od kojih svaka zvuči kao pretjerivanje: svaka hvala i predostojno. Zar ne bilo dovoljno reći da je Isus dostojan da mu se iskazuje hvala? Ima riječi koje sadrže sve ili ništa. Ili se hvali nešto, ili se ne hvali. Netko je nečega dostajan ili nije. Čemu pretjerivati?
Pogledajmo ipak izbliza riječ „hvala”. Ako promislimo smisao zaziva, onda ovdje hvala ne označuje zahvaliti nekome zbog nečega, nego hvalu dati, hvalu iskazivati. To je religiozna riječ, kako to pjevamo u pjesmi zahvalnici „Tebe, Boga, hvalimo. Dok promatramo Presveto Srce Isusovo, u nama se bude istinskiji vjerski osjećaji. Isusovo nas Srce prenosi u Božji svijet, svijet ljubavi i dobrote pa malo pomalo čini nas plemenitijima.
Riječ „predostojno” također ima duhovno značenje. Biti dostojan nečega, u običnom govoru znači zaslužiti nešto, izboriti nešto pa je priznanje plod našeg ostvarenja. U Božjem svijetu nema ostvarenja, nego samo nezaslužen dar. Ako, dakle za Srce Isusovo kažemo da je predostojno, to znači da vrijednost poštovanja i ljubavi nosi u sebi, a ne mora ničim zaslužiti. Svaka hvala koju kršćani upućuju Srcu Isusovom je predostojna, jer Srce Isusovo je izvor svega što je dobro, svetog i lijepog. Stoga, kada se molimo Srcu Isusovom, ne samo da se obraćamo Bogu, nego i izražavamo zahvalnost i divljenje prema onome što On predstavlja. U svijetu u kojem dominiraju sebičnost, nasilje i mržnja, Srce Isusovo predstavlja svjetlo nade i nježnosti. Ono nam govori da je moguće ljubiti čak i one koji nas ne vole, te da je milosrđe jače od osude. Srce Isusovo nam pruža nadu u bolju budućnost i poziva nas da postanemo svjetlo za druge. Kada slijedimo Isusa, on nas vodi do Oca. On nas uči da ljubimo jedni druge, praštamo jedni drugima i brinemo se jedni za druge. To je srž kršćanstva, a Srce Isusovo je ono što nam omogućuje da ga živimo svakog dana. U Evanđelju po Ivanu, Isus kaže: "Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni." Kroz Isusa, mi možemo doći do Oca. On nam je dao novi put, put koji vodi do vječnog života. Ovaj put, međutim, nije lak. Kao što je Isus rekao, "Ako tko hoće za mnom ići, neka se odrekne samoga sebe, neka svakog dana uzima križ svoj i neka ide za mnom." Upravo je to put koji nas vodi do Srca Isusova - put koji zahtijeva da se odreknemo svojih sebičnih želja i da slijedimo Krista svim srcem. Srce Isusovo predstavlja i poziv na duhovnu obnovu. Kao što je Isus rekao: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti" (Mt 11, 28). Kroz molitvu i promišljanje o Srcu Isusovom, kršćani mogu pronaći novu snagu za život i rast u vjeri. U svakoj teškoći i kušnji, kršćani se mogu okrenuti Srcu Isusovom i pronaći mir i utjehu; ono je izvor nade i ljubavi koji su nam darovani da bismo se osnažili u vjeri i postali bolji ljudi. Stoga, svaka hvala i štovanje koje uputimo Srcu Isusovom su predostojni; On zaslužuje svu našu ljubav i divljenje.
Poruka za naš duhovni život je da pustimo Isusu da nas mijenja, oblikuje i učini dostojnim svoje ljubavi. Mi, naime, ne možemo zaslužiti Božju ljubav, nego je samo primiti kao nezasluženi dar. Isus nam daruje tu ljubav. Lijepa je strelovita molitva koju ponavljamo moleći zlatnu krunicu: „Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome”.
Draga Gospa, Blažena Djevica Marija je pjesmom dala hvalu za primljenu ljubav nebeskog Oca. Neka nas ona nauči kako dati svaku hvalu nebeskom Ocu za sve milosti i darove koje nezasluženo primamo iz dana u dan. Amen.
