VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
1. DAN
Bilo je već prilično kasno kad sam se vraćao u kapelicu uz Šubodovu kolibu. Već iz daljine čujem »Pronam Maria... He punomoi Maria... Zdravo Marijo... Sveta Marijo...« Moli se krunica. Tako je to kod Šuboda svaki dan. To je pradjedov sveti zalog.
Sačuvao ga je Šubodov otac, moj nezaboravni Šoši, a čuva ga i Šubod i sačuvat će ga do smrti.
Ovih posljednjih godina prolazili su oni kroz teške dane: poplave, bolesti, bijeda i nevolja. No molitva je bila njihova snaga i jakost. Često se nije ni jelo, no krunica se nikad nije ispustila.
Potiho sam se uvukao pod slamnati krov verande i sjeo na hasuru uz slijepog im rođaka Ðitena. Ostao sam do kraja krunice. Izmolio sam s njima večernju molitvu,
dodao sam nakane za zdravlje duše i tijela svih, za slijepca Ðitena, za sve bolesne u čitavom svijetu, za one koji će ove noći umrijeti, za sve vas, naše drage dobrotvore, i za sve vaše.
Šubod je jedan od glavara sela. Reče mi da su imali seosko sijelo. Mnogo se toga odlučilo. Pouka djece i tu u selu i onih koji idu u druge škole, zatim bolesnici te
popravak koliba. A nisu zaboravili ni slijepca Ðitena.
Nakon večernje molitve razvio se tako ugodni razgovor. I Ðiten priča o starim danima, boljim danima, kad je on mogao na Ganges, kad je mogao raditi, kad je još mogao vidjeti svijet. Pa onako zamišljeno reče: »Mislim da je bio bolji, i bolji i sretniji. Nismo imali mnogo, no ono što smo imali, sami smo zaradili, nismo krali. Jest, jest, svijet je
bio i bolji i ljepši!« I kao da je s ona dva suha oka gledao povijest i čitao. No ne krivi on nikoga. »Tako ti je to uvijek« — mirno on nastavi — »kao plima i oseka na rijeci, kao noć i dan. No jer je uvijek nada da će svanuti dan, noći su lakše. Bit će opet sve
dobro. Isus je uz nas, njegova i naša Majka je uz nas!« završi Ðiten svoju malu propovijed i privinu k sebi troje unučadi koji su savili malo gnijezdo na koljenima svojega slijepog djeda.
Meni je izgledalo kao da sam u crkvi pred oltarom. Pa i jest ovo živa Crkva, živi su to oltari — i Šubod i žena mu Marija i sedmero njih anđelčića: četiri oko njih i troje u krilu djeda Ðitena.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski
primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom
revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
