AUTOR: p. Stjepan Fridl

 »Gle ovo Srce koje je toliko ljubilo ljude« riječi su koje je Isus Krist povjerio na mističan način sv. Margareti Mariji Alacoque 1673., a nastavljaju se na riječi starozavjetnog proroka Zaharije: »Gledat će na onoga koga su proboli« (Zah 12,10). Presveto Srce Isusovo je »zalog i znamen našeg vječnog spasenja, jer je ono Srce Boga, kao takvo puno dobrote i ljubavi, i to za sve ljude« (Alojzije Stepinac[2]) te u Njemu »nalazimo tumačenje i otajstva utjelovljenja i otkupljenja«, stoga se Crkva »na tom Srcu mora trajno napajati kao na izvoru spasenja« (Franjo Kuharić).

 Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala nakon ukazanja Srca Isusova sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. godine. Ona je imala je od 1673. do 1675. nekoliko viđenja.  Isus joj se ukazao u obliku sunca govoreći: Evo srca koje je toliko ljubilo ljude, a u zamjenu dobiva uvrede i svetogrđa. Križem svoje muke svijet sam spasio. Sada ga želim spasiti pokazujući mu svoje srce, ocean beskrajnoga milosrđa.

Nakon  ukazanja, 1675. godine, Isus, pokazujući svoje srce zatražio je da se širi plamen njegove ljubavi i ustanovi javno i liturgijsko bogoštovlje. "I tada Isus reče Margareti Mariji Alacoque: „Moje Božansko Srce tako žarko voli sve ljude, a posebno tebe da nije moglo više zadržati u sebi oganj svoje žarke ljubavi. Ti ga moraš proširiti i objaviti ljudima da bi se obogatili tim dragocjenim blagom što ti ga otkrivam. Taj oganj u sebi nosi posvetnu i spasenjsku milost, koje su potrebne da ljude očuvaju od ponora propasti."

Zahvaljujući svetoj Margareti Alacoque, štovanje Srca Isusova proširilo se na cijelu Crkvu 1856. godine. No, štovanja Kristova srca ima svoje izvorište na Kalvariji kada je iz probodenog Srca potekla krv i voda. Štovati Presveto Srce Isusovo znači častiti ono srce koje, nakon što nas je ljubilo sve do kraja, bijaše probodeno mačem te s visine križa poteče krv i voda, neiscrpivi izvor novoga života.

U biblijskome govoru srce označava središte osobe, mjesto njezinih osjećaja i nakana. Ova pobožnost jasno ističe da je kršćanska vjera osobni odnos s Bogom, koji se očitovao u Sinu: častiti Srce Isusovo znači ući u potpuno zajedništvo s Gospodinom, učiniti da Njegova volja, misli, riječi i osjećaji postanu naši. Postati jedno s Njegovim srcem koje vidi gdje je potrebna ljubav, kako bi se otvorilo drugima, poglavito onima koji trpe nepravde… Iz Otkupiteljeva Srca, iz njegovog probodenoga boka rođena je Crkva, koja se neprestano obnavlja iz ljubavi koja izvire iz Kristova srca.

Blagdan Presvetog Srca Isusova slavi se u petak nakon blagdana Tijelova i stoga je lipanj mjesec na poseban način posvećen Presvetom Srcu Isusovom koje je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi

Pobožnost Srcu Isusovu jest najsigurnija i najkorisnija duhovnost. (Leon XIII.)

To je sinteza cijeloga kršćanstva. (Pio XI.).

Štovanje Srca Isusova jest najcjelovitija ispovijest kršćanske vjere. (Pio XII.)

Srce Isusovo jest uzvišeni oblik one prave pobožnosti, koja se traži za naše vrijeme. (Pavao VI.)

U Presvetom Srcu Isusovu nalazimo sintezu svih otajstava naše vjere. (Ivan Pavao II.).