Kristovo siromaštvo

Zapanjujuće obilježje križa sv. Damjana, ali i drugih križeva je Kristovo siromaštvo. Toliko smo navikli zuriti u križ da smo skloni previdjeti očito Isusovo siromaštvo u trenutku njegove smrti na križu. Isus je na križu umro potpuno lišen i najmanjeg dijela odjeće i svakog dostojanstva. S istančanim osjećajem poštovanja prema Kristovoj čistoći umjetnici su naslikali ili izrezbarili platno oko Kristovih bokova na slikama našeg raspetog Spasitelja, ali u povijesnom smislu platna oko njegovih bokova nije bilo. Osjećaj Kristova siromaštva dodatno je istaknut na križu sv. Damjana time što su svi drugi likovi na križu posve odjeveni. Sveti Franjo je satima meditirao pred križem sv. Damjana. Ova je meditacija zasigurno pomogla sv. Franji jasnije shvatiti smisao nasljedovanja Krista u potpunom siromaštvu, prikazanom na slici. Ovo se siromaštvo nije očitovalo samo u nedostatku odjeće nego i u izrugivanju i zadirkivanju Krista, a i u tome da ga je napustila većina njegovih prijatelja i sljedbenika a on se u cijelosti podložio drugima nad kojima bi s pravom imao vlast. Siromaštvo križa sv. Damjana moralo je pomoći sv. Franji prigrliti siromaštvo s ljubavlju i poniznošću.

Smirenost

Zurenje u križ sv. Damjana može promatraču donijeti mir i spokojstvo. Sveta Klara uputila je svoje sestre na ‘zurenje’ u Krista. Budući da je križ sv. Damjana visio u njenom samostanu sestre su običavale ‘zuriti’ u križ sv. Damjana. Klara je savjetovala sestrama ‘zurenje’, ‘razmatranje’, ‘kontempliranje’ i ‘nasljedovanje’ Isusa. Što se događa kada i mi tako činimo s križem sv. Damjana? Najprije nas preplavljuje spokojna uravnoteženost ikone. Razmatramo Kristovu veliku ljubav i žrtvu te shvaćamo da je trpljenje čin njegove ljubeće volje. U kontemplaciji na ikonu, privlače nas likovi, mahom nasmiješeni i spokojni. Pri izlasku iz kontemplacije, a u želji da nasljedujemo ono kontemplirano, mir i spokojstvo prate nas na našem putu. Neki križevi ostavljaju promatrača s osjećajem tuge, straha ili žaljenja, ali križ sv. Damjana ciljno donosi osjećaj mira moliteljima pred križem. Sveti Franjo predano je promicao mir. Možda su njegovi mnogi sati molitve pred križem sv. Damjana osnažili njegovu usredotočenost.

Uskrsnuće

Križ sv. Damjana je rani ‘križ uskrsnuća’. Za razliku od suvremenih križeva uskrsnuća koji prikazuju samo uskrslog Krista, križ sv. Damjana prikazuje Isusa kao raspetog i kao uskrslog. Promatrač ovog križa ne vidi samo Kristovo uskrsnuće nego i njegovo odnosno njeno osobno uskrsnuće. Kao da ovaj sveti narod, okupljen ispod krakova križa šapuće jedan drugome: ‘Vidi. Naš Gospodin nam pokazuje kako smrt nije kraj svega. On je uskrsnuo, a i mi ćemo uskrsnuti s njim.’ Nikakvo čudo što se likovi smiješe gledajući Kristovo proslavljeno tijelo kako se uzdiže sa zemlje poput stupa od oblaka koji izvodi Izraelce iz Egipta u Obećanu zemlju. Kristova smrt nije bila kraj priče, nego nužno poglavlje prije kraja beskonačne knjige.

Žrtva

Ponekad previđamo ono najočitije u promišljanju pojedinosti raspeća. Križ sv. Damjana silno iskazuje neizmjernu Kristovu žrtvu. Ponizio se i postao čovjekom, da umre na križu. U tom veličanstvenom liku Krista na križu sv. Damjana osjećamo iako možda ne vjerujemo da je Raspeti veći od Života, da je snažniji i uzvišeniji od svih drugih likova na slici zajedno. Spokojstvo Kristova držanja svjedoči da Isus upravlja događanjima. Kristove ispružene ruke čine se opuštenima, kao da nas želi zagrliti umjesto što su pribijene na križ. Krist se doima visok, kao da je kadar odšetati s križa na kojemu je pribijen. Osjećamo da njegova žrtva nije bila nikada silom iznuđena od njega nego se je predao slobodno i s ljubavlju. Meditacija na križ sv. Damjana vodi nas k pravom duhu žrtve, naime, k velikodušnom i milostivom darivanju.

Mir

Mir je dominantna tema na križu sv. Damjana ali i njegov paradoks. U stvarnosti, imamo raspetog Krista koji visi sve do svoje smrti. Pa ipak, prkoseći ljudskim emocijama, On je miran. Podno križa stoji Njegova Majka, ljubljeni učenik i vjerni sljedbenici. Međutim, umjesto da plaču u tjeskobi, oni se stidljivo smiješe, posve mirni. Mi, promatrači križa doživljavamo isti taj mir. Ne osjećamo ni strah, ni agoniju, nego ljubav, radost, dobrodošlicu. Snaga križa preobražava bol kušnji, patnji, podrugivanja i smrti u mirnu pobjedu, jer tu visi Ljubav, tamo nas ljubi Ljubav. I u najstrašnijim okolnostima, Božja ljubav može donijeti mir. Neka nam Bog pomogne tražiti i spoznati njegovu Ljubav.

Trojstvo Majke, Sina i Boga

Križ sv. Damjana prikazuje nježno trojstvo majke, Sina i Boga Oca. Isus je naravno i Bog i Sin. Pod lijevim krakom križa stoji njegova Majka Marija i ljubljeni učenik Ivan. Isus s križa veli Mariji: ‘Ženo! Evo ti Sina.’ Misleći pritom na Ivana, a Ivanu: ‘Evo ti majke’! misleći na Mariju. Isus je zapravo rekao: ‘Majko i Ivane, nemoj me više smatrati sinom – radije smatraj Ivana sinom’, a po Ivanu, i sve nas ostale. Na taj smo način, mi, mnoštvo siromašnih i nezahvalnih grješnika zamijenili Marijinog jedinca, bezgrješnog sina jer ju je Isus zamolio da nam pruži jednaku skrb i ljubav kakvu je oduvijek njemu pružala. A ona, poslušna i očuvana od grijeha milošću našeg Gospodina, čini ono što ju Isus moli.

Značenje Isusovog predavanja Mariji Ivana za sina bilo bi otprilike ovakvo: ‘Nećeš više moći biti mi majka. Odlazim sada k svome Ocu gdje ljudsko majčinstvo više nije potrebno. Umjesto toga, od sada nadalje, biti ćeš majka čovječanstvu kao što si nekoć bila meni. Sada ćemo komunicirati ne više kao Majka i Sin nego kao žena i Bog.’

Je li Marijino majčinstvo Kristu prestalo Njegovom smrću? Nipošto. Ali ona ga više ne hrani niti ohrabruje nego ga podržava i moli ga. Marija posreduje za nas kod Krista, svoga sina, kao svoga Boga i dobiva od njega za nas brojne milosti. Tako je prva osoba na križu sv. Damjana, osim Krista baš Njegova Majka, njegov dar nama i naša pomoćnica pred Njim. Hvaljen budi Bože za svoju dobrotu što si se udostojao darovati nam svoju Majku.

Aureola: siromašni i bogati, slabi i jaki

Kristova aureola na križu sv. Damjana veoma je uočljiva. Velika je i razlikuje se od drugih aureola na ikoni. Druge aureole su krugovi zlatnog svjetla obrubljeni crvenom bojom. Međutim, Kristova aureola nije obrubljena. Štoviše, nije to jednoliko ulaštena ploha kao u drugih aureola. Zašto Kristova aureola sadrži toliko sjene i nejednoluku zlatnu boju pomiješanu sa smeđim tonovima? I zašto je ukrašena zlatnim križem optočenim draguljima? Varijacije boja nisu posljedica manjkave vještine ikonografa ili loše kvalitete boje. Niti su nastale prirodnim sjenčanjem budući da aureola i Kristova glava strše iz prave ikone (iako stršenje nije uočljivo na fotografskim reprodukcijama). Ukrasni križ s draguljima nije samo neki ‘lijepi detalj’. Boje i sjena Kristove aureole doimaju se poput slame koja podsjeća na rođenje našeg Gospodina na jaslama u štalici. Ukrasni križ optočen draguljima nalazio bi se prije na nekom svilenom jastuku, na nekom skupocjenom predmetu kraljeva i plemića. Aureola Krista na križu sv. Damjana pokazuje da je ovaj čovjek rođen siromašan, bez moći i kao beskućnik, ali da je usprkos tome i bogati Kralj i svesilni Bog, Koji je za nas umro na križu. Hvalimo stoga našega Kralja, našeg Brata i našeg Boga, u sve vijeke vijekova.

Svinja

Uz list Isusove noge, zdesna nalazi se čudan lik kojeg obično preskoče u komentarima o simbolici križa sv. Damjana. Mali je lik smješten točno na prekidu crnog obruba oko Krista koji označava smrt ili grobnicu. Ispod ovog čudnovatog lika nema crnog ruba, nego samo zlatni rub i mali dio crvenog ruba (o čemu će biti riječi u drugom članku). Iznad lika počinje crni rub ili smrt. Lik je teško raspoznati, ali ako ga gledamo sa strane onda je jasno da se radi o svinji. Ružičaste je ili bjeličaste boje, sa crnom prugom po ramenima.

U Srednjem vijeku, svinje su bile uobičajene domaće životinje. Tumarale su ulicama, jele su smeće, ali su se i uzgajale u krdima. Srednjovjekovni ljudi smatrali su svinju simbolom šktosti. Čini se da je ikonograf uključio svinju na križu sv. Damjana da podsjeti na Judinu škrtost što je uzeo trideset srebrnjaka kao otkupninu za Kristovu krv. Da je umjetnik htio samo to poručiti onda bi naslikao i srebrnjak, ali je naslikao samo svinju. Zašto? Jer svinja podsjeća i na čudo iz Matejevog, Markovog i Lukinog evanđelja. Isus je učinio čudo kada je istjerao demone iz opsjednutog čovjeka i poslao ih je u krdo svinja, da bi one zatim završile u moru i utopile se. Impulzivna, probojna snaga demonskog opsjednuća prikazana je uništenjem krda svinja. Reklo bi se da ikonograf kaže kako je ta ista naglost i prodorna snaga uništila i Judu i pretvorila ga u izdajnika. Međutim, Isus je imao vlast nad demonima iz evanđelja, pa je tako imao i vlast nad demonskom silom u Judi. Da se Juda kojim slučajem obratio Isusu za pomoć on bi mu pomogao kao što je pomogao i opsjednutima iz navedenih evanđelja.

Za Židove su svinje bile nečiste životinje, a Isus je komentirao da ne treba bacati bisere pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Nije li Juda baš to učinio, odnosno pogazio je Kristovo učenje i okrenuo se protiv njega? Međutim, svinje nas također podsjećaju i na prispodobu u kojoj Isus priča o razmetnom sinu, koji je otišao iz očeve kuće u daleku zemlju i potrošio sav novac dobiven od oca. Zatim je prihvatio čak i posao da hrani svinje sve dok nije shvatio kako bi mu bilo bolje da se pokajnički vrati kući, gdje može jesti pravu hranu u kući svoga oca. Otac je radosno dočekao sina koji je živio poput svinje u svojoj škrtosti i oprostio mu sve grijehe.

Sve ove slike – škrtost, izdaju, opraštanje – doziva u svijest slika svinje na križu sv. Damjana. Čini se da ikonograf kaže slijedeće: bez obzira koliko se srozamo, Otac će nas uvijek radosno dočekati, makar bili poput Jude, samo ako se pokajemo. Zato je pijetao, simbol Petrove izdaje tek malo dalje, iznad svinje na križu. Petar je također izdao Isusa, ali za razliku od Jude pokajao se. Poput oca razmetnog sina i Isus je oprostio onome koji ga je izdao i rado ga je prihvatio u obitelj. Prihvatio bi i Judu da se je pokajao.

Uzvišenje križa

Naš Bog je Bog ekonomije. Sva naša iskustva nadograđuju se jedno na drugo, a služe približavanju ili udaljavanju od Boga. Pa ipak, Duh Sveti nas u svemu nastoji privući u svoj vječni zagrljaj ljubavi. Oni koji nasljeduju Krista dolaze do spoznaje da nas je čak i u najmračnijim i najgrješnijim trenutcima Bog nastojao vratiti k Sebi. Križ sv. Damjana dio je putovanja sv. Franje kojim se on vraćao k Bogu. Molio se pred križem i pitao Gospodina: ‘Gospodine, što želiš da ti učinim?’ Odgovor je bio: ‘Franjo, pođi i popravi moju kuću jer bi se sad mogla srušiti.’ Slika na križu sv. Damjana morala se snažno dojmiti Franje, pa iako je meditirao i pred mnogim drugim križevima tijekom svog života, mora da je osobito volio baš ovaj križ.

Dana 14. rujna 1224. ili tu negdje, na svetkovinu uzvišenja sv. Križa, Franjo je bio na jutarnjoj molitvi na gori La Verna, koja se nalazi podalje od Asiza i od križa sv. Damjana. Sveti Bonaventura pripovijeda što se desilo:

‘…ugledao je serafa sa šest vatrenih, sjajnih krila, kako dolazi s neba. Seraf se brzo približavaše, te se moglo dobro vidjeti i raspoznati da je to lik razapeta čovjeka. Dva je krila digao nad glavu, dva raširio za let, a dvama pokrio cijelo tijelo. Kad sveti Franjo spazi tu pojavu, prestraši se veoma, a srce mu zaokupiše u isto vrijeme i radost i žalost i udivljenje. Radovao se uvelike, što mu se ljubezni Isus objavio i onak ga milo gledao; ali ga je istodobno silno mučio pogled na Krista na križu. Ipak se divio tako izvanrednom i čudnom prikazanju, znajući da se ljudsko trpljenje ne da složiti s neumrlim duhom serafovim. I dok je u čudu stajao, objavi mu onaj isti lik kako mu se prikazanje ukazuje upravo ovako po posebnoj odredbi Božjoj, da razumije, kako se postati posve sličan Kristu raspetome, ali ne tjelesnim mučeništvom, nego unutarnjim žarom. Kada je napokon iza nekog vremena nestalo viđenja, osta u srcu svetoga Franje snažan žar i živa ljubav prema Bogu. Na tijelu prikaza mu je ostavila čudnovatu sliku i čudnovat trag muke Kristove. Odmah su se, naime, pokazali čavli na nogama i na rukama. Glave čavala bile su na dlanovima i s gornje strane nogu, a rtovi im bijahu na tabanima i na gornjoj strani ruku. Bijahu tako svinuti da je još bilo okolo, između mesa i njihovih glava, prst prostora, a glave su im bile crne i okrugle. Na desnoj se strani rebara pokazivaše kao ubod od koplja bez brazgotine, ali crven i krvav, te je iz rane često kapala krv i na Franjinu odjeću.’ (sv. Bonaventura od Bagnoregia, Važniji dijelovi života svetoga Franje, 13. poglavlje).

Možda i nije tako neobično da su anđeli (serafi) donijeli Krista k sv. Franji, ako uočimo da je i na križu sv. Damjana Krist okružen anđelima. Krist na križu sv. Damjana je štoviše i ‘vatren i sjajan’. Je li viđenjem na gori La Verni koje je završilo tako da je Franjo dobio stigme, Bog pokušavao pokazati Franji kako će putovanje koje je počelo u sv. Damjanu doživjeti svoj vrhunac Franjinim suobličavanjem slici koja mu je progovorila? Je li kuća koja se rušila bila samo sv. Damjan ili Crkva općenito ili možda sam Franjo? Isus na križu sv. Damjana zuri u nas, poziva nas da mu se suobličimo na svaki način. Baš kao što iritantno zrnce pijeska prethodi nastanku dragocjenog bisera u školjki tako i raspeće prethodi uskrsnuću, smrt prethodi ponovnom rođenju, a sramota prethodi slavi. U raspetom, ali uskrslom Kristu na križu sv. Damjana sve je to prisutno istodobno. Isto vrijedi i za viđenje na gori La Verna. Nije li križ sv. Damjana možda prvi Božji korak u stvaranju sveca dostojnog primanja Kristovih rana?

Opaske o Preobraženju

Svetkovinu Preobraženja slavimo 6. kolovoza. Križ sv. Damjana može se smatrati ogledalom toga događaja, a i raspeća, jer raspeti Krist na križu sv. Damjana zrači kraljevski, baš kao i za Preobraženja na gori Taboru. Na Taboru su samo Petar, Jakov i Ivan imali povlasticu vidjeti ga preobraženog, ali na križu sv. Damjana svi ga možemo gledati. Čini se da Kristovo sjajno tijelo veli: ‘Tako će izgledati svatko od vas kada se potpuno ispunite Mojim Svjetlom Milosti.’ Na Taboru je Isus razgovarao s Mojsijem i s Ilijom. Na križu sv. Damjana, okružuju ga osobe koje radije govore o njemu, nego s njim. Ima i promatrača, a to su anđeli i ljudi, očevidci raspeća. Raspored likova na križu i Kristova narav koja zrači ukazuju na slijedeće: umjetnik je promatračima želio reći da se Kristova slava otkrivena pri Preobraženju otkrila i pri njegovu raspeću. Je li Bog slavniji u svojoj nebeskoj slavi ili u svom ljudskom poniženju? Mora da je sv. Franjo dugo razmatrao ovo pitanje u svojim molitvama pred ikonom.

Pijetao – znak izdaje

Između Kristovog gležnja i koljena, na crnom rubu oko križa sv. Damjana nalazi se veoma mali, kriješteći pijetao, simbol Petrovog zatajenja Krista, tijekom Muke. Pijetao nas podsjeća da je Isus rekao Petru: ‘prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.’ (Mk 14, 30).Dok je Petar ustrajavao na tome da se to nikada neće desiti, to se doista i desilo, pa je Petar čim se pijetao drugi puta oglasio, izašao i briznuo u plač (Mk 14, 72). Tada je Isus bio već na putu do Golgote.

Pijetao nas podsjeća na naše vlastite izdaje, ali i na one ljude koji su nas izdali. Podsjeća nas da Bog zna o svemu tome prije nego li se desi, i da u svojoj providnosti on to pripušta radi nekog većeg dobra. U Petrovu slučaju, Petrovo zatajenje donijelo nam je kasnije prvog papu, kojeg u početku nije osobito resila poniznost. Kada se pak o nama radi, zatajenja i izdaje služe drugoj svrsi u Božjem vječnom planu. Maleni pijetao kojeg nadvladava veličanstveni Krist i drugi likovi na križu ukazuju na jednu drugu istinu: dok se nama ove izdaje mogu činiti užasne, Bogu su prilično beznačajne. Boga ne zanimaju toliko naše izdaje i zatajenja nego više plodovi takvih iskustava.

Pijetao nas također podsjeća da zatajenja i izdaje izgledaju različito, ovisno o tome je li netko izdajica ili izdani. Dana 4. srpnja, SAD slavi Dan nezavisnosti. Kolonisti koji su se pobunili protiv Engleske 1776. god. i osnovali novu naciju smatrani su izdajicama u svojoj domovini. Napokon, odbili su plaćati poreze i željeli su sami uspostaviti vlast, ali tko ih je zapravo poslao u nove kolonije i priskrbio im osnovne stvari ako ne Engleska? Sami kolonisti su osjećali kako se s pravom bune; porezi su im se činili nepoštenima, nisu imali pravo glasa u svojoj vladi, a Engleska koja je njima vladala bila je odviše udaljena od njihovih problema, tj. bila je preko oceana.

Slično tome, Petar je pokušao sačuvati svoj život uzviknuvši: ‘Ne znam čovjeka o kom govorite.’ Pretpostavimo da je bio hrabriji i da je priznao kako je Kristov sljedbenik, tada bi ga možda uhitili i na mjestu ubili, pa bi tako brojni naraštaji kršćana bili lišeni njegova vodstva, iscjeljivanja, opominjanja i naučavanja, a da ne spominjemo očevidce njegova budućeg mučeništva u Rimu. Bog koristi sve stvari za promicanje svog Kraljevstva, čak i ako jesu ili se čine lošima. Baš zato što je Bog, On uvijek može i zlo okrenuti na dobro. Pijetao nas podsjeća kako i zlo može poslužiti u Božjem planu da donese dobro.

Skriveno Kristovo srce

Dok uspoređujemo Kristovu sliku na križu sv. Damjana s njegovom slikom na drugim križevima zamjećujemo značajnu razliku. Jedna od njih uključuje ranu na Kristovom boku. Na nekim križevima, rana zijeva i velika je, ali na križu sv. Damjana, rana je mala i gotovo nevidljiva.

Ikonograf je vjerojatno tako naslikao ikonu iz barem dva razloga. Prvo, Isus je na ikoni i raspet i uskrsnuo, stoga se rana treba vidjeti ali ne smije nadvladati uskrslu narav slike. No važnije je možda to što je koplje kojim je proboden Kristov bok probolo i njegovo Srce. Kristove grudi su na ovoj slici pune, nisu utonule, kao da pokazuju da njegovo Presveto Srce i dalje snažno kuca za čovječanstvo, puno ljubavi. Presveta Krv koja istječe iz rane na križu sv. Damjana, ali Krist neće zbog nje iskrvariti. Njegova Krv beskrajna je rijeka pročišćenja grješnog čovječanstva.

Isus se ukazao sv. Margareti Alacoque i pokazao joj je svoje Presveto Srce, raspaljeno ljubavlju prema nama. Krist na križu sv. Damjana čuva svoje Srce skrivenim, ali cijela poruka ikone zorno pokazuje neizmjernu Kristovu ljubav. Ne moramo vidjeti njegovo Srce da znamo koliko nas ljubi. Slika u cjelini pokazuje ono što nam valja prepoznati.

Majka

Svibanj je mjesec slavljenja majčinstva i Blažene Djevice Marije. Marija, Isusova Majka a i naša Majka, dio je križa sv. Damjana. Stoji pod lijevom Kristovom rukom i nazoči Kristovoj muci i smrti. Začela je našeg Gospodina u utrobi, othranila ga je na svojim grudima, učila ga je i promatrala ga kako odrasta, slijedila ga je i služila mu u njegovu javnom životu a sada stoji i promatra njegovo umiranje na križu. Od svih ljudi u Kristovu životu, ona je najprisnije združena s Njim u njegovu djelu otkupljenja. Ona ga je poznavala od samog početka njegova zemaljskog života i ostala je s njim dok nije izdahnuo. Uloga Majke jest ljubiti, othraniti, podupirati, ohrabrivati, moliti, nazočiti.

Marija je i naša Majka i to od trenutka našeg začeća sve do naše smrti, pa i kasnije će nastaviti biti našom Majkom u vijeke vijekova. Ispod lijevog kraka križa sv. Damjana Marija dijeli tajnu s ljubljenim učenikom Ivanom. Isus joj je dao Ivana i Ivanu je dao nju, pa u toj razmjeni Ivan predstavlja sve nas. Zauvijek smo povezani s Marijom majčinskom vezom majke i djeteta, koju je s križa zasnovao njen Sin. Gospodine, zahvaljujemo ti na daru Tvoje Majke i što si nam darovao Sebe. Amen.

Anđeoska krila

Anđeoska krila na križu sv. Damjana veoma su zanimljiva. Za razliku od načina na koji su anđeoska krila prikazana u suvremenoj religijskoj umjetnosti, ova krila sliče krilima vrapca ili drugih ptica. To su skromna, neugledna krila, više funkcionalna nego li impresivna. Anđeoska krila nas podsjećaju na slijedeće: dobri anđeli priznaju da su Božja stvorenja, a ne bogovi. Možda se mogu kretati prostorom bez ikakvog napora poput ptica (odatle simbolizam krila) ali priznaju da im snaga dolazi od Boga; nisu suparnici te snage. Anđeli se često umjetnički prikazuju kao bića veća od ljudi, ali na ovom su križu manji od 5 ljudskih likova okupljenih oko Isusova tijela. Iako nisu najmanji likovi na križu, anđeli su usprkos tome patuljasti u odnosu na Krista. Čini se da ikonograf želi poručiti: ‘Ako anđeli mogu spoznati svoje mjesto u božanskoj hijerarhiji, i ljudi mogu učiniti isto.’ Neka nas prepoznavanje naših snaga i granica očuva skromnima i dobrima poput anđela.

Božja slava

Božja slava i Kristova muka

Slava ima mnogo definicija. Na internetu nalazimo ove tri između mnogih drugih. Usporedi ih s Izaijinim riječima o sluzi Jahvinu koji trpi, a koje se odnose na Krista:

Slava: Stanje visoke časti. ‘Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.’ (Iz 53, 3).

Slava: sjajna ljepota koja zrači. ‘Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.’ (Iz 53, 2).

Slava: Ponosno radovanje. ‘K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. (iz 53, 7).

Križ sv. Damjana otkriva Slavu Božju – u Muci, Raspeću, Poniženju i Kristovoj smrti. Krist umirući, a ipak živi, mrtav, a opet uskrsnuo, jest Krist križa sv. Damjana. Kada doživljavamo poteškoće u našem vlastitom životu, trebamo se ugledati na Krista s križa sv. Damjana i tamo potražiti snagu da nastavimo borbu. Njegova i naša slava sastoje se u pobjedama koje dolaze nakon naših kušnji. Naposljetku će naši životi završiti smrću, kao što je bilo i s Njim. Tada će doći naša vječnost. Hvaljen budi Bože što si nam pokazao da slava doista znači biti razapet zbog Njegove ljubavi a On je bio raspet iz ljubavi prema nama.

Ljubav i korizma

Crvena boja prevladava na križu sv. Damjana. Crvena se boja povezuje s ljubavlju (crvena srca, ruže) i sa žrtvom (prolijevanje krvi). Kada Valentinovo padne u vrijeme Korizme, kao što je bilo 2008., možemo proučavati križ sv. Damjana i razmišljati o vezi između ljubavi i žrtve. Svojim izrazom i položajem, Krist jasno pokazuje da se sam učinio posve ranjivim za druge baš zbog svoje ljubavi. On koji jest Ljubav odabrao je umrijeti za ljubljene. Ljubav je uvijek povezana sa žrtvovanjem sebe radi dobra druge osobe. Možda se zato crvena boja vezuje za dan sv. Valentina – da podsjeti zaljubljene kako ljubav treba biti toliko nesebična da se u cijelosti darujemo drugome. Tijekom Korizme osobito je primjeren Isusov poziv da se darujemo za dobro drugih. Što god možemo dati drugima, ali zadržavamo za sebe nespojivo je s Bogom koji se je u cijelosti darovao nama. Neka nas pouči nasljedovati Ga, djelima i riječima.

Simfonija ljubavi

Križ sv. Damjana je simfonija ljubavi. Vidimo Isusa s rukama raširenim nad cijelom ljudskom rasom, nad dobrima i zlima. Pod ovim raširenim rukama nalaze se neki od najvećih svetaca našeg doba – Blažena Djevica Marija, sveti Ivan evangelist, sveta Marija Magdalena. Pod ovim rukama stoji i stotnik (možda onaj koji je Isusu ponudio ocat, jer se čini da drži tanku trsku) i čovjek s bradom koji možda predstavlja židovske pismoznance. Ova dvojica simboliziraju ljude izravno uključene u Kristovu smrt. Pismoznanci i farizeji tražili su Kristovu smrt, a rimski stotnici su ju proveli. Pa ipak Kristove ruke otvaraju se i njima u ljubavi. Krist je s križa zaklinjao Boga Oca: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.’ Kao pokajnici, trebamo moliti isto za one koji proganjaju druge, pogrešno razumiju ili nas kleveću. Naša ljubav treba se suobličiti s Kristovom – mora dopirati do svih ljudi.

Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja - Split © 2023