Anđele povezujemo s Kristovim utjelovljenjem i rođenjem. Arkanđeo Gabrijel ukazao se Mariji i zamolio ju da postane Majkom našeg Gospodina. Josipu se anđeo dva puta pojavio u snu; jednom mu je savjetovao da se ne boji uzeti Mariju za ženu jer je njen sin i Božji Sin, a drugi puta mu je poručio da pobjegne s Marijom i djetetom pred Herodovim ubojicama dojenčadi. Nebeski anđeli pjevali su pri Kristovu rođenju i pozvali pastire u štalicu s jaslama gdje se ležalo dijete, Krist. Anđeli su se pojavljivali u Kristovu životu i kada je odrastao; naime ukazali su mu se u Getsemanskom vrtu i ohrabrili ga prije raspeća. Slikar Kristova lika na ikoni križa sv. Damjana naslikao je anđele koji nazoče njegovu raspeću. Na križu je naslikano barem jedanaest anđela, a možda i šesnaest ako pet likova lijevo gore smatramo anđelima a ne svecima (teško je uočiti imaju li likovi krila ili nemaju). Na ovoj ikoni anđeli se od ljudi razlikuju po krilima. U stvarnosti, budući da su anđeli čisti duhovi, oni nemaju tijela, pa nemaju ni krila odnosno materijalne dijelove nekih tjelesa. Međutim krila na anđelima simboliziraju činjenicu da ova duhovna bića nisu vezana zakonima gravitacije kao što su bića od krvi i mesa. Oni mogu odlaziti bilo kuda, nevjerojatno brzo, slobodno se kreću prostorom, kao i ptice. Anđeli na križu sv. Damjana prikazuju uvjerenje umjetnika kako Krist nije bio na križu posve sam. Bog mu je poslao anđele da ga podrže. To je u skladu i sa crkvenim učenjem jer naši anđeli čuvari uvijek su s nama, čak i u najtežim trenutcima našega života. Anđeli nas podsjećaju da je Bog uvijek blizu i da oni uvijek brinu o nama. Zadužio je anđele za skrb o nama. Kakav divan dar na kojemu bismo mu trebali biti iznimno zahvalni!

Kristove tanke ruke i noge

Na nekim uradcima raspetoga Krista, ruke i noge našeg Gospodina veoma su mišićave, snažne. Ali Krist na križu sv. Damjana ima veoma tanke ruke i noge. Je li umjetnik pokušavao reći da je Krist bio slab ili mršav?

Nipošto. Slabašne tanke ruke i noge našeg Gospodina nose poruku. Krist je umro za nas i za sve ljude. Njegov Duh Sveti je s nama, ali se Isus više fizički ne kreće među nama. On danas više nema svoje ruke i noge već naše ruke i noge. Duh Sveti vrši obraćenje, ali ljudi ne mogu spoznati istinu o Kristu osim ako im ju drugi ne približe. Neće upoznati Isusovu ljubav osim ako im ju drugi ne pokažu. Sveti Franjo je u meditaciji pred križem sv. Damjana jasno shvatio poruku kada je čuo: ‘Idi i obnovi Moju kuću koja se, kao što vidiš, urušava.’ Franjine ruke postale su snaga u Isusovim rukama, i tako je Franjo mogao podizati kamenje za obnovu crkve sv. Damjana. Franjine noge postale su mišići u Isusovim nogama; tako je mogao nositi isprošeno kamenje iz Asizija do oronule kapelice.

S vremenom je Franjo shvatio da te njegove ruke trebaju zagrliti gubavce i utješiti patnike, da ga njegove noge trebaju nositi od grada do grada da naviješta evanđelje. Kada mi kao pokornici molimo pred križem sv. Damjana, mi također shvaćamo, da smo poput Franje pozvani biti ruke i noge Krista u našemu svijetu. Toliki ljudi ne shvaćaju da prazninu u svojim srcima mogu ispuniti samo s Bogom. On nas poziva da idemo k onima koji ne poznaju svoju prazninu i da ih zagrlimo s ljubavlju.

Bog u središtu

Kada meditiramo na križ sv. Damjana, gotovo da previdimo ono očito. ‘Bog je u središtu svih stvari i on je iznad svega’, kako je primijetila jedna osoba. Uspoređujući križ sv. Damjana s drugim križevima primjećujemo da je Isus na većini drugih križeva sam. Vidimo na križu samo Njega. Međutim, na križu sv. Damjana, Isus predvodi cijelu skupinu svetaca i anđela okupljenih iznad, ispod i pored njega. On je glava oko koje se oni kreću; On je Bog koji bdije nad svima njima. Isus je dakle slika dobrohotnog svemogućeg Boga dok ga promatramo na križu. Prilazeći mu ne osjećamo nikakav strah, ipak razumijemo da posjeduje najveću moć i vlast. Neka ostane u središtu naših života i dopustimo mu rado da uvijek vlada nama.

Bog koji nas poziva: ‘dopustite si da budete ljubljeni’

Blažena Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka koja je umrla 1906. god. u dobi od 26 godina napisala je pismo svojoj Časnoj Majci s porukom da ga otvori nakon njene smrti. Pismo je nađeno 1934. god., na stolu mrtve Časne Majke i dokazuje da ga je ona veoma često čitala. Znanstvenici su mu dali naslov ‘dopustite si da budete ljubljeni’, prema riječima koje je Elizabeta upotrijebila 6 puta u pismu.

Kao karmelićanka, Elizabeta od Presvetog Trojstva možda nije nikada vidjela križ sv. Damjana. Usprkos tome, Kristova slika na križu čini se da poziva promatrača: ‘Dopustite si da budete ljubljeni’. Isusove širom otvorene ruke dočekuju nas u zagrljaj. Njegov prodorni pogled poziva nas da mu povjerujemo i ljubimo ga. Iako je On umro za naše grijehe, iako iz njegove svježe rane šiklja otkupljujuća krv, Krist nas zasigurno ne osuđuje. Veli nam: ‘Bez obzira na svoje grijehe, dopustite si da budete ljubljeni. Bez obzira na svoju prošlost, dopustite si da budete ljubljeni. Bez obzira na sve vaše nesavršenosti u ovom trenutku, dopustite si da budete ljubljeni. Gledajte u mene. Ja sam Ljubav koja visi pred vama, Ljubav koja vas poziva, Ljubav koja oprašta, Ljubav koja ljubi. Ne bojte se. Dopustite si da budete ljubljeni.’ Za neke od nas, teško je dopustiti Bogu da nas ljubi. Ali oni koji to mogu doživljavaju radost i spokoj svojstven ljudima podno križa sv. Damjana. Dopustiti Bogu da nas ljubi donosi mir kojeg ništa drugo na svijetu ne može donijeti. ‘Dopustite si da budete ljubljeni’.

Kristovo srce

Na križu sv. Damjana ne možemo vidjeti Kristovo srce, ali možemo nazrijeti gdje bi ono moglo biti. Kristove grudi su široke, dostaju za veliko srce i pluća. Srce je sjedište života i ljubavi, a Krist je u oba područja nadmašio sve druge ljude. Krist je izvanjski Život i beskrajna Ljubav. Ikonograf je naslikao ove kvalitete dajući Kristu veoma široke grudi. Zahvaljujmo Gospodaru Života i Ljubavi na svim Njegovim darovima!

Opraštanje

Jeste li ikada uočili da ljudi ne mogu nekome pogledati u oči ako prema njemu gaje gorčinu i povrijeđenost? Filozofi kažu: ‘oči su prozori duše’. Kada nekoga pogledamo u oči onda zavirujemo u njegovu ili njenu dušu. Gotovo kao da se dvije duše zagrle u uzajamnom razumijevanju. Kako možemo pogledati nekoga u oč, a ne vidjeti ljudsko biće iza toga pogleda? Kako li je teško ustrajati u ogorčenju i nepraštanju dok ispitujemo dubine duše neke osobe?

Na križu sv. Damjana Isus prodorno promatra naše duše. Gleda nas izravno u oči baš kao što promatra svoje izdajice i krvnike. Ne vidimo da je spustio ili odvratio pogled na križu sv. Damjana. Isus je u cijelosti oprostio svakome tko mu je naudio. Svojim nas pogledom izaziva da oprostimo i našim neprijateljima. Neka nam pomogne da budemo kadri svakome pogledati u oči i naći njegovu ljudsku dušu, sa svim njegovim slabostima i snagom, sa svom ružnoćom i ljepotom, sa svim pobjedama i porazima. Kada postanemo svjesni krkhosti i nadarenosti naših neprijatelja, počinjemo im opraštati. Bog traži od nas da opraštamo drugima kao što i on oprašta nama. Ikonograf križa sv. Damjana nam je pokazao cjelovitost takvog Božjeg opraštanja.

IHS NAZARE REX IV DEORV

Na križu sv. Damjana iznad Kristove glave naslikana je crvena pločica s urezanim zlatnim slovima: IHS NAZARE. Prijevod? ‘Isus Nazarećanin’. Ispod nje nalazi se crna pločica sa zlatnim slovima REX IV DEORV. Sva četiri evanđelja spominju da je na križ iznad Isusove glave stavljen natpis koji glasi: ‘Kralj Židova’ (REX IV DEORV). Samo sv. Ivan evanđelist navodi da je Pilat dao napisati obavijest tako da glasi: ‘Isus Nazarećanin, kralj židovski’.

Evanđelja neizravno navode na zaključak da su se pisane obavijesti s optužbama uobičajeno stavljale na križeve kako bi prolaznik mogao znati koje je zločine umirući zločinac počinio. Možda se ime osuđenika obično dodavalo optužbama da bi ljudi mogli znati kako u tom kraju više ne prijeti opasnost od takve osobe.

Pilat nije shvatio da je napisanom optužbom sažeo čovječju i božansku narav Isusa. ‘Isus Nazarećanin’ upućivalo je na ljudsko podrijetlo tesara iz skromnog gradića Nazareta. Tvrdnja da je bio ‘Kralj židovski’ koju Isus nije odbacio stavlja Krista u izravnu oprečnost židovskim vjerskim vođama i rimskim političarima. Ovaj čovjek koji nije imao zemaljskog bogatstva, niti ikakvu slavnu pratnju nije nimalo sličio nekom zemaljskom kralju. Sam je rekao Pilatu: ‘Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.’ Pilat je oprao ruke od Isusove krvi. O čemu je razmišljao dok je pisao ovu optužbu? Nije li se možda makar samo površno pitao, je li Isus iz nekog ‘drugoga svijeta’, a ne iz Nazareta?

Kada umremo, koja će nas rečenica ispod našeg imena predstaviti prolaznicima? Neka bude ona koja izražava uvjerenje da smo sinovi i kćeri ‘Kralja židovskog.’

Malenost

Jedna od upadnih obilježja križa sv. Damjana je velik Krist i daleko manji ostali likovi. Promatrač ne može, a da ne primijeti da ni najveći likovi pored Krista nisu veći od male djece. To je dakako učinjeno namjerno. Isus nam je rekao kako moramo postati poput male djece da uđemo u kraljevstvo Božje. Svi oni na slici s Njim, na križu sv. Damjana naslikani su kao da žive po tom receptu. Čak i anđeli, koje često popularno prikazuju kao ogromne i snažne, na ovom su križu mali poput djece. Oni također znaju da su djeca Božja.

I najveća svetica među svima, Gospodinova Majka velika je poput djeteta na ovom križu. Toliki su i sv. Ivan, velika pokajnica Marija Magdalena i naš veliki uzor nepoznata vjernica Marija Kleofina. U tim velikim likovima prepoznajemo njihovu malenost u nazočnosti Spasitelja Krista. Ne moramo li i mi činiti isto? Gospodine, učini moje srce skrušenim i krotkim da mogu biti tvoje odano dijete. Amen.

Radost

Križ sv. Damjana pokazuje Kristovu smrt, ali nitko tu ne plače. Svi likovi na križu smiješe se osim tmurnog lica iza stotnika. Zašto su svi sretni? Jer znaju da nam je Isusova smrt donijela vječni život. Njegova smrt znak je njegove ljubavi. On se proslavlja svojim uskrsnućem. Njegovo umiranje bilo je krajnje pražnjenje Sebe da nas dovede k punini života. Da Krist nije umro gdje bismo našli nadu suočeni sa smrću? Kako bismo prihvatili spokoj usred grozne nevolje? Kako bismo shvatili dubinu Kristova značenja u riječima: i tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom ne može biti moj učenik.’ Veliki Petak vrijeme je tuge u razmatranju Krista koji trpi, ali je i vrijeme velike radosti jer shvaćamo da je on odabrao patnju iz svoje ljubavi prema nama. Koliko li smo mu onda važni, kad imamo Boga koji umire iz ljubavi prema nama? Kako onda da ne gledamo u križ, a da pri tom ne osjećamo veliku radost?

Oblik križa

Oblik križa sv. Damjana sliči obliku romaničke crkve građene u 11. i 12. stoljeću. To je razdoblje u kojemu je bio naslikan i križ sv. Damjana.

Romanička crkva građena je u obliku križa, ulaz u nju je na dnu križa. Vjernici bi ušetali u crkvu kroz dvoranu, a zatim bi ušli u glavnu lađu crkve koja je bila znatno šira od ovih ulaznih vrata. Ovdje u središtu, nalazio se oltar oko kojeg su vjernici stajali i molili. U produžetku iza oltara, sa svake strane bile su dodatne, široke dvorane u kojima su se nalazile kapelice ili bočni oltari. Međutim, glavna misa uvijek se služila na oltaru u središtu crkve.

Križ sv. Damjana obrubljen je školjkama kao nekim zidom, ali obrub prestaje na dnu križa. Tamo su vjernici mogli ‘ulaziti’ u kontemplaciju križa, baš kao što bi i ulazili u crkvu. Što više prilazimo Kristovu srcu, križ se širi da obuhvati vjernike koji dijele njegovu sudbinu ispod raširenih ruku Gospodina. Tu će oni stajati, u crkvi oko oltara, gdje tijelo i krv Gospodina postaju život koji hrani i okrepljuje vjernike. Na vrhu križa i na svakom kraku okupljaju se anđeli, kao da ukazuju na svetost ikone, ali glavno je žarište u sredini križa. Tamo je Kristovo srce, probodeno iz ljubavi prema nama. Umjetnik nam veli da je Krist na križu sv. Damjana Krist – posvećen na oltarima naših crkava. Mi mu dolazimo, klanjamo mu se, razmatramo ga, ljubimo ga, dijelimo svoju vjeru s drugima. On je u središtu našeg života.

Boja ljubavi

Povezujemo crvenu boju s bojom ljubavi. Budući da ovog mjeseca slavimo Dan sv. Valentina gledat ćemo više crvene boje nego obično, posebice u robnim kućama, na karticama, televiziji i u odijevanju mnogih ljudi. Tradicionalno se smatra da je sjedište ljubavi srce, pa se srca prikazuju u bojama mesa, u crvenoj ili ružičastoj. Ako je crveno boja ljubavi, križ sv. Damjana na kojemu dominira crvena boja pokazuje koliko nas Krist ljubi. Kao da nam križ navješćuje: ‘Okružio sam vas s ljubavlju narode moj. Nikad niste daleko od moje ljubavi.’ Kako bi i moglo biti drugačije kada je Božje ime Ljubav?

Kretanje prema sjedinjenju s Bogom

Na vrhu križa sv. Damjana nalazi se crveni krug u kojemu se uskrsli i uzašli Krist pojavljuje kao da žuri na nebo; njegova stola nadula se od brzine njegova kretanja. U svojoj lijevoj ruci nosi štap na čijem je vrhu križ; on nas podsjeća na raspeće, ali i na naše križeve, također.

Na uzašlom Kristu, ikonograf je naslikao vidljivu poruku postizanja sjedinjenja s Bogom. Duhovni život je poput ove slike našeg Gospodina, naizgled statičan, a ipak se kreće. Nosimo li svoje križeve s vjerom i nastavljamo se okretati prema Bogu, onda se doista i krećemo u Njegovu pravcu, možda i brže nego li to mislimo, čak i kada osjećamo da smo zapeli u svom duhovnom napredovanju.

Duhovni život nikada nije poput mlinskog kola. Mi ili klizimo unazad ili se krećemo naprijed. Naše kušnje (križevi) su naše vozne karte do slave! Ako ih dobro podnosimo i nosimo onoliko dugo koliko to Bog želi, tada ćemo požeti plodove: strpljivost, vjeru, nadu.