Dragi slušatelji Radio Marije, evo nas na kraju naših razmatranja kroz veliki tjedan. U posljednjoj, sedmoj riječi, Isus se obraća Ocu kada kaže: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23,46). Posljednje su to riječi našega Spasitelja koje odražavaju nutarnju bliskost s nebeskim Ocem. Sve svoje molitve, kao i u tom trenutku, u kontinuitetu svog mesijanskog poslanja započinje zazivom Ocu. Njemu je upućena njegova posljednja, kao i prva riječ. Stoga u danima Velikog tjedna imali smo jedinstvenu priliku razmišljati o Kristovoj muci i njegovim posljednjim riječima s križa, upućenima i nama, kako bismo i mi dopustili da naše biće bude zahvaćeno preobražajnom snagom koju donosi samō otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća.
I s pravom se smijemo pitati zašto Isus moli: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“, jer je naš duh siguran samo u Očevim rukama. Kada je riječ o sigurnosti vjernika, Isus je učio: „Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.“ (Ivan 10,29) A s križa, Isus nam je pokazao da je naše najvrjednije blago – naš duh – najsigurnije u Očevim rukama. Na križu je završio život svoj i sve je izdržao zbog mene i tebe.
Onaj koji se dobrovoljno predao u ruke svojih krvnika, sada se predao u ruke svoga Oca.
Dobri Oče, u punini vremena poslao si svog Sina na ovaj grešan svijet, ne da bi ga osudio, već da bi se svijet po Njemu spasio; da svi koji vjeruju u Njega budu izbavljeni od grijeha i smrti i postanu s Njim baštinici vječnog života. Danas se sjećamo boli i patnje tvoga Sina, koji je bio spreman sve podnijeti da bismo mogli biti slobodni od kazne za grijeh. Platio je cijenu, davši svoj život kao otkupninu, da nam ponudi dar vječnog života.
Znamo, Isus je uvijek bio podvrgnut volji svoga Oca, a ni sada u smrti nije bilo drugačije. Nestao je osjećaj ostavljenosti koji je doživio nedugo prije toga. Znao je da će Bog odgovoriti na Njegovo očekivanje, stoga hvatajući svoj posljednji dah, Isus je izgovorio posljednje riječi – riječi potpune vjere, točno kako je predodređeno, tri dana kasnije Bog ga je doveo natrag u život.
Zapitajmo se, možemo li se i mi staviti u Božje ruke, ne samo kad umiremo, već poput Krista u svakodnevnom životu?
A dok kročimo kroz ovaj život, neka nas Tvoj Duh ispunjava i uvodi u istinu Tvoje Riječi. Pomozi da svakodnevno provodimo više vremena u Riječi, molitvi i činjenju dobrih djela. Pomozi da budemo iskreni svjedoci za Tvoje Kraljevstvo, tako da još mnogi izgubljeni čuju za Radosnu vijest i spase se od vječne propasti. Amen! Krvi Kristova, mire i milino srdaca, spasi nas! Krvi Kristova, jamstvo vječnoga života, spasi nas!
