„Kad sam osjećao da sam na kraju svojih sila i kad sam potpuno za vas žrtvovao i predao svoj život za vas onako kako je to Otac želio, tada sam mogao radosna srca uzviknuti: Svršeno je! Nastoj da i ti na koncu svoga života uzmogneš reći radosna i sigurna srca: Svršeno je! Ja sam upotrijebio svoje milosti i ispunio svoju životnu zadaću.“
Znamo, Gospodine, došao je tvoj kraj. Kraj tvoga života. Kraj tvoje časti, tvoga ljudskog nadanja, kraj tvoje borbe i tvoga rada. Sve je prošlo i minulo. Sve je postalo prazno. I tvoj je život protekao, ljudskim očima sudeći, beznadno i nemoćno. Ali taj kraj je tvoje dovršenje u vjernosti i ljubavi. I tvoj poraz je tvoja pobjeda. Zapravo, kada si rekao, dovršeno je, znamo, taj dan je bilo ispunjeno mnoštvo mesijanskih proročanstva, svjedočeći nadahnuće Božje Riječi. A jedno od njih je i ono kada si u dobi od 12 godina, rekao: „Niste li znali da mi valja biti u onome što je Oca mojega?“ (Luka 2,49); i sad je to djelo koje ti je i dodijeljeno, bilo dovršeno!
Što reći na sve ovo? Nego, Isuse, ponudio si sebe, kao žrtvu pomirenja, svoje bičevano tijelo i prolivenu krv kao plaću za naše grijehe. Isuse nisi se nikad kolebao u svezi tvoje sudbine – Jaganjca Božjega, „zaklana od postanka svijeta“ (Otkrivenje 13,8). I sada si pobijedio!
O Isuse, slobodno možemo odahnuti i reći, završila je i Sotonska sudbina! Tvojom smrću „uništi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla“ (Hebrejima 2,14). Sotona će biti bačen u bezdan, ali to tek dolazi.
A nama Gospodine, daj da i mi već jednom shvatimo taj zakon tvojega, a time i mojega života! Zakon koji kaže da je smrt život, samoprijegor vlastiti dobitak, siromaštvo bogatstvo i bol milost, da je svršetak doista dovršetak? Dovršen je nalog što ti ga je dao Otac. Ispijena je čaša koja te nije smjela mimoići. Pretrpio si strašnu smrt. Dovršeno je otkupljenje svijeta. Pobijeđena je smrt. Svladan je grijeh. Nemoćna postade moć duhova tame. Otvorena su vrata života. Zadobivena je sloboda djece Božje. Sada može puhati Duh milosti. I već se počinje polako, kao u praskozorje, rumeniti mračni svijet u žaru tvoje ljubavi, i samo jedan mali trenutak – mali trenutak što ga zovemo povijest svijeta – i on će se zapaliti i zažariti i biti vatra tvoga božanstva, i sav će svijet biti uronjen u blaženo ognjeno more tvoga života.
Isuse, sve je dovršeno, smijemo i mi moliti, dovrši i sve nas u svome Duhu, ti dovršitelju cijeloga svijeta, ti Riječi Očeva, koja je sve dovršila u tijelu i svojim mukama. Nauči i nas, Gospodine, kako, na koncu svoga života reći radosna i sigurna srca: Svršeno je! Molimo te i nad nama upotrijebi svoje milosti i daj i nama snage da i mi možemo ispuniti svoju životnu zadaću, kao šti si ti to uspio. Svjesni smo svojih slabosti, padova i nemoći, molimo pomozi nam, jer bez tebe ništa nismo u stanju činiti. Možemo li biti tako posvećeni kao Ti koji si izdržao do kraja i dovršio svoje djelo za nas? Hvala ti Gospodine što smo Tvojim ranama iscijeljeni. Hvala Ti što zbog Tvoje ogromne žrtve možemo živjeti slobodno. Hvala Ti što su grijeh i smrt pobijeđeni i što je Tvoja Moć vječna. Hvala Ti što s velikom nadom možemo reći: „Svršeno je…” jer znamo što nas tek čeka. I smrt je izgubila žalac.
Oče, hvala i Tebi što si po Kristu pružio ruku prijateljstva svakom grešniku i hvala što po vjeri u Njegovu žrtvu primamo oproštenje grijeha i život vječni. Amen!