„Tko mnogo ljubi, mnogo će mu biti i oprošteno, zato: kad grešnik uvidi kako je sagriješio i kad se za grijehe duboko pokaje, kao što je to razbojnik na križu uvidio i pokajao se, poradi svoje ljubavi ja ne mogu tada ništa drugo, nego kazati: Još danas ćeš biti sa mnom u raju. Ako se vi iz prave ljubavi prema meni pokajete za svoje grijehe, bit će vam sve oprošteno.“
Gospodine, daj nam uvijek pravu ljubav i duboko pokajanje za naše grijehe, da nikada više ne sagriješimo!

Poštovani i dragi slušatelji Radio Marije! Dok je Isus propovijedao, ozdravljao, hranio tisuće, mnoštvo ga je slijedilo i bilo oduševljeno. Što je dalje išao bivalo je sve teže, nakon uskrišenja, vraćanja Lazara u život, otpor je bivao sve veći, zahvatio cijelu elitu, žele ga pogubiti. „Dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.“ (Lk 23,33)
 Na Golgoti tri križa, okolo glavari svećenički, vojnici, Pilat, jedan razapeti - zbor podrugljivaca, svi se izruguju: Ako si Sin Božji, siđi s križa. Svi govore istim jezikom, a međusobno su različitog porijekla. Kojim to jezikom govore? Luka je odmah na početku  prikazao susret Isusa i napasnika u pustinji: Ako si Sin Božji… To je stavljanje u pitanje Isusova poslanja. Nitko nije čuo te napasnikove riječi, a ponavljaju ih. Ne znaju kako su ušli u mehanizam zla, kako su žrtve zla, tko njima manipulira. Isus to zna. Zlo nam uvijek sugerira da smo najslobodniji kad činimo zlo.

I u najtežim trenucima Isusove osamljenosti, boli, patnje, razapinjanja i prolijevanja krvi, pribijen je na križ, uz dva razbojnika. Koje li poniženje za Isusa? Međutim, jedan od razbojnika, koji je u istom položaju, svjestan svojih krivnji, obraća se Isusu s vjerom, da ovo što sada svi gledaju nije kraj.

Što se to u srcu razbojnika dogodilo?

Okrenuo je svoju negativnu priču u pozitivnu, uvjeren u Isusovu pravednost. Što čini? On moli da ga se Isus sjeti kada stigne u svoje kraljevstvo. Zanimljivo razmišljanje, i u trenutku razumije, da Isusovo kraljevstvo nije ovdje, ne na ovakav način, u ovakvim odnosima među ljudima, sa ovakvim nepravednim zakonima, poniženjima i osudama. Trenutak preokreta, okrenu se prema Isusu pa reče: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” A Isus slomljen, umirućim glasom, tiho odgovara: „Zaista, zaista, kažem ti: „Još danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Lk 23,39-43) Koje li milosti i ljudskosti, suosjećanja, ljubavi i radosti zbog ovog obećanja.

Isus je ganut načinom pokajnika, grešnika i razbojnika. A kako bismo svi mi reagirali? Sućutno ili osuđujući? Ne znam! Jedino što znamo jest to da je Isus nad grešnikom sućutan i da ga ništa više ne pita. Pokazuje samilost kroz obećanje: „Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju.“ Ovu gestu ljubavi, samilosti i opraštanja, mogao je samo Isus učiniti i to je neizmjerna dubina ljubavi koja je uvijek spremna odgovoriti pokajniku i grešniku na način smilovanja i opraštanja.

A onaj drugi zločinac? Što se s njime dogodilo? Je li i on spašen? Ne znamo. Bog zna. Znamo, visio je i on na križu i za razliku od prvoga, imao je potrebu  Isusa podrugljivo i sramotno ponižavati i vrijeđati, pa ga upita: „Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!”

Što vidimo? Dvije osobe, dvije suprotnosti. Oba su razbojnici i grešnici.  Obojica su ga vrijeđali i ismijavali, (Matej 27,40-44); ali kasnije, jedan od njih je imao značajnu promjenu srca pa je izjavio: „Zar se ni Boga ne bojiš, ti što si pod istom kaznom?“ (Luka 23,40). Prisjetivši se da Ovaj nije nikakva zla učinio.

A kako mi razmišljamo? Koliko smo fleksibilni ili stabilni u svojim razmišljanjima, promatranju i zaključivanjima? Jesmo li spremni poput raskajanog razbojnika poniziti se i moliti  osobito na smrtnom času, Isuse sjeti se i mene…

A što reći na sve ovo? Poslužiti ću se riječima pape Franje, koji u pobudnici „Lice milosrđa“ kaže: „Lice milosrđa nebeskog Oca je Isus Krist. Milosrđe je postalo živo i vidljivo u Isusu iz Nazareta. Isus iz Nazareta svojim riječima, svojim djelima i svojom osobom [1] objavljuje Božje milosrđe. Otac, „bogat milosrđem“ (Ef 2,4) nakon što je Mojsiju otkrio svoje ime kao „Bog milosrdan i milostiv, strpljiv, bogat ljubavlju i vjernošću“ (Izl 34,6), nikada nije prestao obznanjivati na razne načine tijekom povijesti svoju božansku narav. U „punini vremena“ (Gal 4:4), kada je sve bilo uređeno prema njegovom planu spasenja, poslao je svoga Sina, rođenog od Djevice Marije, kako bi na konačan način objavio svoju ljubav prema nama. A milosrđe je posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi ususret. Milosrđe: ono je temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe, kada gleda iskrenim očima brata kojeg susreće na životnom putu. Milosrđe: ono je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek usprkos ograničenju zbog svoga grijeha. Amen!