Vrijeme odmiče, sasvim smo blizu onim najsvetijim danima naše vjere, ulaženja u dublje promišljanje događaja otkupljenja, vazmenog otajstva: muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Ovo otajstvo počiva na patnji Bogočovjeka Isusa i svoju otkupljujuću vrijednost dobiva isključivo po ljubavi koja je ključ vazmenog otajstva.
Sveta Marija De Mattias je sva uranjala u to otajstvo i zato ne čudi što je imala istančan sluh za Gospodinove poticaje i što je u svojoj dubini čula njegov poziv da se popne na Kalvariju i zajedno sa svojim Raspetim Gospodinom doprinosi otkupljenju naroda kojega je on toliko ljubio i za njega prolio svoju krv. Ali brzo je shvatila da to ne može činiti sama, da je pozvana i druge poticati, štoviše – sve, da upoznaju Otkupiteljevu ljubav! Ta ju je spoznaja dovela do osnivanja zajednice koja će živjeti i raditi za spasenje duša pod zastavom Isusove Predragocjene Krvi.
Tijekom godina Marija je shvatila da prihvaćanje patnje i poteškoća, bolova i tjeskobe koji trajno prate njezin život, predstavljaju sredstva izražavanja ljubavi, suobličavanja Gospodinu u ljubavi, posredovanja Njegove ljubavi drugima. Jednoj sestri piše: „O ljubljeni križu... ti si sredstvo koje nas vodi do prave i čiste Isusove ljubavi...“ i nastavlja: „Često, često se bacimo u naručaj božanskog milosrđa i recimo Isusu da smo spremne umrijeti za duše“(Pismo 473).
Budući da je ona sama iskusila križ prihvaćen s ljubavlju, mogla je tako rječito govoriti o vrijednosti križa. Iako je znala da bol križa uvijek ostaje bol, mogla je poticati na poštivanje, ljubav, prihvaćanje i težnju prema križu, jer je znala kad se odlučno i s ljubavlju prihvati patnja, u sebi se osjeća novi život, sudjeluje se u Isusovom uskrslom životu. Zato je mogla reći „dragocjeni križ“ za koji trebamo Bogu zahvaljivati.
S pravom nam može doći pitanje: kako je uspjela postići takav stav prema životu, koji joj je gotovo svaki dan donosio nova, često puta vrlo neugodna iznenađenja?
Marija je ljubila Boga i predavala se njegovoj dobroti i milosrđu, a da se nije brinula za svoju bol i muku, jer je živjela iz vjere. Ona je ljubila druge i rasla u ljubavi prema drugima, dok je susretala protivnosti i muke svoga služenja sestrama i ljudima. Jer, njezino je načelo bilo: trpjeti šuteći, trpjeti radeći, trpjeti radosno, trpjeti s dobrotom i suosjećajno! – Primjeri privlače! Marijo De Mattias, izmoli nam svjetlo i snagu za hrabri put prema uskrsnuću!