„Oh, kad bih mogao svojom vlastitom krvlju širiti tu divnu duhovnost!“ (3785)
„Nemoj klonuti duhom…kad se nađeš u mukama, patnjama, bolestima i drugim nevoljama. Nemoj se previše mučiti, nego se s mirom u duhu i ljubavi odmori u Isusovu boku. Nemoj se brinuti za svoju dušu, nego da poljubiš onu ranu i da se stisneš u srce dragog Dobra, i to dok osjećaš svoju bijedu koja čini onaj dragocjeni Križ poškropljen božanskom Krvlju (i zato nam pribavlja zasluge kod blagoslovljenog Boga), koji nas potiče da uskliknemo: Oh, slatka patnjo, o ljubljeni Križu, ti si pravo zadovoljstvo duše koja ljubi, ti nas nosiš pravoj i savršenoj Isusovoj ljubavi.“ (MDM 495)
Ljudsko sebeljublje gradi zidove i zatvara se. Kristova Krv pomirila je narode. Tko prihvaća Krista ne može isključiti ni jednog čovjeka jer Krist je umro za sve. Za njega ne postoji nacionalizam i socijalizam. Isus želi mir među svim narodima. Pavao uči: “On je mir naš“ (Ef 2,14). Gdje je Krist, tamo ne može biti mržnje; gdje je mržnja, tamo ne može doći Krist. Bog je otac svakog čovjeka, on voli sve. Bogu se ne možemo svidjeti dok drugoga isključujemo ili omalovažavamo. Ako ne ljubimo djecu, ne ljubimo ni oca.
Čitanje (Ef 2,13-22)
Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu – po Krvi Kristovoj.
Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zàpovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.
Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.
Kako se postavljam prema miru u sebi i u drugima? Jesam li zaista mironosac u sredini u kojoj živim? Što bih još trebala/trebao učiniti na tom planu? Kome najčešće odlazim sa svojim problemima i od koga tražim pomoć? Isus ne prestaje navraćati u moj život. Zahvalit ću mu zato.
U zalaganju i zauzimanju za mir i zaštitu mira u sebi i s drugima obilježi danas posebno svoje usne, jezik, srce, um Krvlju Kristovom, kao nekad Mojsije nadvratnike i dovratnike.
Dakle, nastoj uvijek čedno označiti čelo. Doista, taj znak muke pokazuje se protiv sotone, ako se čini s vjerom, ne kao da se svidimo ljudima, nego prinoseći ga u svijesti kao oklop; jer neprijatelj, vidjevši snagu duha koja dolazi iz srca, snagu jasno preoblikovanu na sliku kupelji krštenja, dadne se u bijeg dršćući, pred tobom koji ne popuštaš pred njim, nego ga otpuhuješ. Pralik toga istoga bijaše činjenica što je Mojsije, preko janjeta koje bijaše žrtvovano za Pashu, poškropio Krv po nadvratniku te mažući oba dovratnika (usp. Izl 12, 7.22) naznačio onu vjeru, koja je sada u nama, u savršeno Janje. Označujući si čelo i oči, udaljujemo se od onoga koji nastoji uništiti. (Anonimni pisac - 190)
Molimo za mir
Majko, Kraljice mira, ti znaš što znači na svojim rukama držati tijelo mrtvoga Sina, kojemu si darovala život. Poštedi sve majke ovoga svijeta od smrti njihove djece, od ropstva, ratnih razaranja, logora, tamnica, progonstva. Sačuvaj svim majkama radost darivanja novoga života! U ime ovoga života, u ime Isusa Krista, isprosi nam svima mir i pravdu. Majko mira molimo te budi uz nas u svakom trenutku i daj da živimo vrijeme mira i budemo mir.
Krvi Kristova, mire i milino srdaca, spasi nas!
