Danas ćemo razmatrati o Krvi Kristovoj i krštenju.
„Zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih i mi tako hodimo u novosti života.“ (Rim 6, 3 – 4)
Svima nam je poznato ono što smo na vjeronauku učili i što piše u Katekizmu Katoličke Crkve: „Po krstu postajemo udovi Kristova Tijela;“ (1267), no sjetimo li se ikad svoga krštenja? Zahvalim li ikad što sam krštenjem ubrojen/a među mnogu djecu Božju? Božji smo prijatelji i to prijateljstvo trebamo njegovati. Gospodin je svakom od nas dao posebno poslanje u Crkvi i na nama je truditi se oko njega.
Kao kršćani pozvani smo ljubiti i to je jedna od najvećih zadaća koje imamo. Sv. Marija De Mattias kaže: „Ohrabri se. Pripremi svoje srce za milost da zauzeto preuzmeš rad u povjerenom vinogradu. Jako, jako ljubi Isusa Krista. Uvijek ga nosi u srcu.“ (712). Ne smijemo zaboraviti boraviti s Kristom. Jako je važno da njegujemo molitveni život. U molitvi se naše duše susreću s Gospodinom. Pozvani smo rasti u vjeri i ljubavi, a kako ćemo rasti ako Isusa ne poznajemo? Kako ćemo rasti ako ne razgovaramo s njime? Sjećam se jedne priče koju sam pročitala. Priča je to o čovjeku koji je mislio kako ne zna moliti. Prijatelj mu je preporučio da stavi jednu stolicu ispred sebe i zamisli Isusa prisutnog, tj. da sjedi ispred njega i neka priča s njim. Taj čovjek je poslušao svog prijatelja i svaki dan razgovarao s Isusom. Kada je došao njegov smrtni čas, kod njegovog kreveta je bila prazna stolica a čovjek je na krevetu bio već umro ali na njegovom licu bio je osmijeh. Kada spoznamo važnost molitve, možemo otkriti i važnost Isusove smrti i uskrsnuća za nas. Shvaćamo da smo ljubljena djeca Božja i da smo otkupljeni Njegovom predragocjenom Krvlju.
Ono što bih predložila svakom od nas jest danas zastati jedan trenutak i zahvaliti Gospodinu za dar krštenja. Uistinu zahvaliti za taj dar. Postali smo udovi mističnog tijela Kristova. Bilo bi lijepo sjetiti se datuma svoga krštenja i zapisati ga ili zapamtiti i na taj dan posebno zahvaliti Gospodinu i radovati se. Mnogi su zaboravili taj datum, ali gledajmo podsjetiti se toga dana, ne sjećamo se svi kako je bilo, kako je izgledalo, ali u svom srcu zahvaljujmo. Hvala ti Gospodine!
Otkupio si nas, Gospodine, Krvlju svojom. I postadosmo kraljevstvo Boga našega.