Dragi slušatelji Radio Marije, braćo i sestre!
Sve vas iskreno i srdačno pozdravljam.
Blagdanom Pepelnice započeli smo korizmeno vrijeme. Riječ korizma dolazi od anglosaksonske riječi Lenten što znači „proljeće“. Naime, korizma se odvija svakog proljeća.
Ideja o korizmi kao vremenu pokore potječe još iz starih kršćanskih vremena kada su kršćani brojčano mjerili pokoru za svoje grijehe Također, i ideja o korizmi kao razdoblju od 40 dana dolazi od činjenice da je Isus 40 dana proveo u pustinji. Dakle, korizma je zamišljena kao vrijeme pokore u pripremi za obnavljanje zavjeta svoga krštenja, za obnavljanje i produbljenje vjere.
To je vrijeme kajanja i obraćenja
To je vrijeme kada procjenjujemo svoj život.
To je vrijeme kada se obraćamo Isusu Kristu na križu, kajući se za svoje grijehe.
To je povlašteno vrijeme crkvene godine u želji da bolje upoznamo Isusovo otajstvo muku, smrt i uskrsnuće.
Ukratko, to je vrijeme kada se ponovno obavezujemo na dublji i iskreniji vjerski život.
Stoga možemo reći se Isus želi „dogoditi“, roditi se u nama, jer uzalud se Krist rodio, ako se nije rodio u nama. „Zamislite, sam Bog može stanovati u srcu čovjeka i teško duši u kojoj Bog ne prebiva“, poručuje hrvatski pjesnik Matoš.
Današnja zborna molitva izražava cilj našeg korizmenog zalaganja, kad se molimo: Svemogući Bože, udijeli nam da ovogodišnjim proživljavanjem korizme napredujemo u razumijevanju Kristova otajstva te ga dostojno životom provedemo u djelo“
Današnja 1. korizmena nedjelja svojim nas razmišljanjem želi uvesti u tu tajnu Božjeg stvaralaštva u nama.
Evanđelist Matej spominje kako je Isus proveo 40 dana u osami, u pustinji, i tu je doživio tri velika iskušenja. Iskušavao ga Sotona, đavao.
Pustinja simbolizira borbu protiv zavodljivosti zla, kako bi čovjek znao izbrati pravu slobodu. Isus je doživio iskustvo pustinje prije početka svojeg javnog djelovanja. Kroz tu duhovnu borbu On je odlučno pokazao kakav Mesija želi biti, ali dati i nama pouku kako se u ti trenucima valja postaviti.
Pogledajmo izbliza kušnje protiv kojih se bori.
Na samom početku đavao dva puta se obraća Isusu, govoreći:„Ako si sin Božji reci da ovo kamenje postane kruhom“.Kao da mu kaže: „Ako si Sin Božji, iskoristi to“
Đavao predlaže Isusu da iskoristi svoj položaj i moć, da prije svega zadovolji svoje materijalne potrebe koje osjeća.
Isus odgovara Sotoni: „Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4, 4).
Braćo i sestre!
Prava sreća čovjeka ne krije se u posjedovanju već i dijeljenju, ne u iskorištavanju i ubijanju drugih, već u ljubavi prema njima, ne u želji da pokažem svoju moć, već u radosti služenja.
Ovo je danas veoma aktualno, kad se vodi rat u želji da se pokori drugoga, damu se oduzme prav na slobodu i život. A kad se vode ratovi za posjedovanjem, imat više, poučeni iskustvom povijesti vidimo da štogod čovjek postigne, uvijek bi želio više. Kolikogod neki diktatori žele osvojiti druge zemlje i vladati narodima, nikad im nije dosta. Njihove žudnje nadmašuju sve njihove želje.
I drugo, ukoliko bi takav diktator uspio osvojit tuđe zemlje i podvrći ih sebi, to neće vječno trajati.
Stoga je kudikamo važnije težiti za mirom, izgrađujući međusobno povjerenje, težiti za ljubavlju. Samo to nas može ispuniti istinskom srećom. Za one pak koji vjeruju u Isusa Krista, to znači biti sudionikom sretne i bažene vječnosti, gdje ni suza, jauka, boli više nema.
Dakle, Isus želi reći da nije prava sreća ni u posjedovanju, ni u vladanju, ni u bilo čemu što je ograničeno vremenom i prostorom.
Braćo i sestre!
Važni su kruh i piće, ali ne može se svesti čovjeka samo na potrošača. Prema toj logici najsretniji je čovjek onaj koji je veoma bogat. Protiv takve logike pobunila se Helen Keller, američka spisateljica, koja je , između ostalog, napisala:
„Većina ljudi mjeri se po materijalnim i tjelesnim ugodnostima. Kada bi se mjerila sreća takvim mjerilima, ja bih imala dovoljno razloga da budem najnezadovoljnija osoba u svijetu, jer ne čujem i ne vidim. No, ja sam sretna unatoč mojih fizičkih nedostataka, sljepoće i gluhoće. I taj je osjećaj u meni postao tako jak da je to postala filozofija mojega života“, piše Helen Keller.
Ona je duboko uvjerena da je Krist onaj koji joj daje snagu, koji je postao čovjekom radi nas i radi našega spasenja. Apostol Pavao protumačio je tu istinu u poslanici Filipljanma riječima: „On trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličje čovjeku nalik“
Isus je, dakle, došao k nama da nas oslobodi od grijeha. Naime, prvi čovjek Adam učinio je strašnu pogrešku kada je povjerovao Sotoni. Stoga i piše apostol Pavao: „Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici“ ( Rim 5 19).
Isus je, možemo tako reći, drugi Adam koji je došao ispraviti zlo prvog Adama.
Isus je došao k nama da stvori od nas nove ljude. Zato i piše apostol Pavao: „Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek- s neba“. Kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga“
Dakle, Isusove kušnje u pustinji, pokazuje nam dvije važne činjenice:
Prvo, Isus je Sin Božji koji je postao čovjekom
Drugo, On je novi Adam, čije je poslanje obnoviti život svih ljudi.
Stoga su današnja čitanja predivan uvod u korizmeno vrijeme. Ona nas podsjećaju na sve što korizma znači. Ona nas želi podsjetiti na Isusovu trostruku kušnju i borbu s đavlom, i njegovu pobjedu nad njim, ali i našu kušnju i borbu sa Sotonom.
Isus nam je dao primjer kako postupati u trenucima kušnje, i kako ih nadvladati.
Kad već govorimo o đavlu, dobro je spomenuti riječi nedavno preminulog pape Benedikta XVI, koji je rekao: „Svaki puta kada Papa spomene riječ Sotona, nastaju povici. Zanimljivo je da to protivljenje dolazi uvijek od strane onih novinara, i komentatora, koje ne bi trebala zanimati reafirmacija jednog stajališta vjere, za koju kažu da ju u cjelini odbacuju. Iz njihove perspektive opravdana je ironija, ali zašto srdžba?“, pita se papa (Ratzinger: Razgovor o vjeri, str. 129).
Sv. Augustin kaže da je Isus mogao zabraniti đavlu da ga kuša. „No, da nije bio on iskušavan, ne bi tebi, koji si kušan, dao poduku kako pobijediti“.
Braćo i sestre!
S đavlom se ne razgovara. Ne smijemo biti pospani i reći. „Ali u konačnici, to nije ništa ozbiljno, svi to rade. Isus ne pristaje na kake kompromise, ne sklapa dogovore a đavlom. Đavlu se suprotstavlja Riječju Božjom.
Braćo i sestre!
Korizma je svetkovina Isusove pobjede nad đavlom. Onoliko koliko se mi budemo sjedinili s Isusom Kristom, toliko ćemo biti dio njegove pobjede.
Stoga nas Crkva u ovom korizmenom vremenu potiče da se više okrenemo Bogu, da mu se više molimo, da više razmišljamo nad riječju Božjom, jer Riječ Božja nije ljudska već božanska, koja je kadra promijeniti čovjeka.
Zato Isus moli uoči svoje smrti u Getsemanskom vrtu ne samo za svoje učenike da ostanu vjerni, nego i za druge, kad moli:
Ja sam im predao tvoju riječ. A svijet ih zamrzi jer nisu od svjeta, kao što i ja sa od sveta. Posveti ih u istini. Riječ je tvoja istina“ (Iv 17, 14-16).
Braćo i sestre!
Crkva nas potiče da se kroz razne pobožnosti, molitvom, posebno Križnog puta, još više povežemo s Isusom Kristom, našim Spasiteljem Otkupiteljem, i tako ojačamo svoju vjeru.
Stoga molimo danas:
Gospodine Isuse! Ti si Sin Božji koji je postao čovjekom radi nas i radi našega spasenja.
Otišao si u pustinju i dopustio da Te Sotona kuša. U pustinji si započeo svoju misiju kao novi Adam.
Pomozi nam da se možemo oduprijeti svim napastima Sotone, kako bismo postali dionici Tvoje uskršnje pobjede. Tako neka bude!