VELIKA DEVETNICA
u čast sluge Božjega o. Ante Gabrića
II. dan
Danas bih vas želio pozdraviti, no ne sam i nisam tu danas sam. Tu su sa mnom sedam isusovačkih skolastika i tri bogoslova iz nadbiskupske bogoslovije u Barackpuru te jedan sjemeništarac. Čitava mala vojska, Isusova vojska, vojska Blažene Gospe. Došli su oni ovamo u misijsku postaju Maria Polli na praznike. Svake godine u ljeti, kad je ovdje stražnja vrućina i više od 40 stupnjeva u hladu obično oni idu na brda Himalaje da se tamo odmore. Tamo je klima vrlo ugodna u to doba godine. No oni su ove godine učinili nešto novo. Došli su u misijsku postaju da žive s nama misionarima i da vide naše probleme i teškoće, kao i teškoće naših siromaha. Uistinu je to nešto lijepo.
Veseli su. Teško je po tim selima. Teško je živjeti ovdje gdje nemamo hrane kao u gradu, ni dobre vode, ni elektrike, ni drugih stvari. Ali oni su unatoč svemu tome sretni i veseli.
Bogoslov Topon ima sestru u redu Majke Terezije. Njegova je obitelj vrlo lijepa kršćanska obitelj.
Od ove sedmorice što su kod mene dvojica su iz naše župe. To su Šubol i Moloy, a još će jedan novi ove godine stupiti.
Već sam prije javio da u ovoj našoj maloj župi ima više od 30 sestara, osam bogoslova, nekoliko sjemeništaraca i četvorica mladića među braćom Misionarima Ljubavi Majke Terezije. Mnogi se još javljaju i mnogi dolaze.
Kad su ti mladići došli ovamo, malo su se bojali hoće li moći ostati po selima, jer nisu oni samo u misijskoj postaji. Čim su došli, u nedjelju su dvojica po dvojica pošla u sela. Ostali su tamo i preko noći. Spavali su gdje su mogli, jeli su ono što su tamo dobili, ali bili su sretni.
Došli su natrag, ali opet su idućeg dana svi zajedno otišli u selo Piprekhali, naše najveće selo. Iz toga su sela svi naši seminarci o kojima sam vam govorio već prije.
Kad su se vraćali iz tog sela, malo su vukli noge. I ja sam bio tamo. Ja sam išao naprijed pred njima, a oni su se teško vukli za mnom. Malo sam im se smijao. A oni mene gledaju, pa me pitaju: »Oče, vama su već 62 godine, pa kako onda tako možete?
A nama je tako teško?!« Ja sam im sa smiješkom rekao: »Vidite, u mojoj domovini Hrvatskoj ima mnogo suradnika i suradnica, ja nisam sam. Njihove molitve i žrtve me drže. Ja se nikad ne mogu umoriti, nikad ne mogu ostariti...«
Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: Zaklada "Otac Ante Gabrić"