Prva točka

Gle, sav se život u prirodi rađa od sunca. Ukloni sunce i svaki će stvor u tamnoj i hladnoj noći umrijeti, zemlja će postati veliki grob. Odatle možeš uočiti, kako je tvojoj duši potreban Bog, sunce duhovnoga svijeta i kako treba ljubiti Boga. Ako Bog ne svijetli milošću svojom u tvom srcu, ako ne ulijeva svoje ljubavi u tvoje srce, obuzet će ga tama grijeha i nećeš biti sposoban ni za kakvo dobro djelo. Zaista, naravnim snagama tijela i duše možemo mnogo toga izvesti, što će se ljudima sviđati, što će ljudi puno hvaliti, ali što će to vrijediti u Bogu, što će to koristiti za vječnost?

Poslušaj što sv. Pavao kaže: „Kad bih razdao sav svoj imetak i kad bi predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao –  ništa mi ne bi koristilo.“(1 Kor 13,3). I eto uslijed Adamovog grijeha prestalo je sjati ovo sunce Božje milosti i nije više u srca ljudska slalo zrake ljubavi Božje. Što će od ljudi biti? Zar će ostati svi u tami grijeha i u sjeni smrti za ovoga života i poslije smrti u vječnosti?

Ne! Kod betlehemskih jaslica uči kako valja ljubiti Isusa. Sveti Ivan piše: „U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.“(1 Iv 4, 9-10).

I tijelo čovječje s dušom čovječjom načinio je Duh Sveti u utrobi preblažene Djevice u trenutku Isusova začeća. Od toga se časa sjedinio vječni Sin Božji s ljudskom naravi zauvijek tako, da se nikada više od nje neće odijeliti.

Pred tobom u jaslicama leži ovo dijete čovječje, koje je ujedno i Dijete Božje. Sva milost i sva ljubav Božja je izlivena u srce ovog Djeteta. Kao što staklo sve zrake sunčane može skupiti na jednu točku, isto tako je i čovječja narav malenog Isusa sve zrake ljubavi Božje skupila u sebi, da ih onda rasprši u čovječanstvo.

Hoćeš li, dakle, gorjeti ljubavlju Božjom, dopusti da žarke zrake ljubavi plamte u božanskom Srcu Malenog Isusa i kao kroz zrcalo padaju na tvoju dušu. Zato je naime Sin Božji došao na svijet, da vatru ljubavi Božje na svijet donese i želi samo to, da raspali njom sav svijet. Punina ljubavi Božje skupljena je u Njegovom srcu i iz ove punine crpimo svi mi. Nijedna iskrica ljubavi Božje ne dođe u Tvoje srce izvan presvetog  i božanskog srca Isusova. Kao što živo i bogato vrelo krijepi sve koji iz njega piju, ali ipak još puno ostaje, tako se i ljubav Božja izlijeva u srca naša iz neiscrpnog ovog vrela, koje je sam Duh Sveti stvorio. Samo je jedno nužno: pristupiti ovom vrelu poput žedna čovjeka, otvoriti dušu kao što otvaraš usta i piti koliko možeš.

Pogledaj cvjetove kako listove svoje okreću prema suncu da mogu usisati čudotvornu njegovu moć te tako ispuniti potrebe da mogu rasti, cvasti i plod donijeti. Povedi se za njima! Srce i ruke podigni u vrućoj molitvi k božanskom Djetetu u jaslicama; jer ono je došlo na svijet, da mi imamo život u izobilju. „Ja sam svjetlost svijeta“(Iv 8, 12), vapi maleno Djetešce. Pristupi dakle k njemu i rasvijetlit ćeš se. Nijedan učitelj ne može uliti učeniku mudrost, ali drugačije biva u školi nebeske mudrosti. Maleni Učitelj u jaslicama ulijeva u srce tvoje ljubav, koja sadrži svaku mudrost. Stoga zavapi s velikom žudnjom: „Isuse, Bože moj i sve moje, daj mi ljubav!“.

Druga točka

„U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas.“(1 Iv 4,10) kliče oduševljeno sv. Ivan. Kako ti vršiš pravednu ovu uputu apostola, koju u Starom i Novom zavjetu Bog sam kao prvu zapovijed proglašava: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojm.“(Mt 22,37)

Ispitaj se! Možeš li iskreno sa sv. Filipom Nerijem reći: „O, Bože, ljubavi dostojan i ljubavi sav pun, ako si htio da Te ljubimo, zašto si nam dao samo jedno srce i sasvim maleno?“  Bog je svecu na ovaj upit odgovorio: Duh Sveti mu je toliku ljubav zapalio, da su se dva rebra izbočila te je žarko srce više prostora imalo. No ako bi ti htio ići k sv. Filipu u školu, odveo bi te on u betlehemsku štalicu, pokazao bi ti maleno Djetešce i rekao: „Od ovog učitelja uči, kako treba Boga ljubiti.“ Zoveš se djetetom Božjim što i jesi. Jedino od Prvorođenca, od Isusa, možeš naučiti, kako dostojno ljubiti Oca nebeskoga.

Moli Malenog Isusa neka ti srce učini po srcu svom, postani s Njim jedno srce i jedna duša i ljubit ćeš Boga dostojno.

Pitaj dakle, kako je Isus ljubio Oca? „Ja i Otac jedno smo“(Iv 10, 30) odgovara On. Teži i ti Isusu i s Isusom postani jedno s Ocem nebeskim. Jedno, moraš biti s Njim u mislima. Bog uvijek na tebe misli u ljubavi svojoj, misli i ti rado na Njega. Budi i hodaj u Njegovoj prisutnosti.

Je li tebi lako ili teško moliti i neprestanom molitvom kod rada i posla ostati sjedinjen s Bogom?

Eto mjere ljubavi tvoje! „Za mog razmatranja užeže se vatra“ kaže psalmista. Ako ljubiš razmatranje i u tebi će se upaliti ljubav Božja.

Po Isusovu primjeru trebaš također voljom svojom s Ocem jedno postati. Po nauci sv. Pavla Isus je došavši na svijet rekao:„Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: 'Evo dolazim!' U svitku knjige piše za mene: 'Vršiti, Bože, volju tvoju!'“(Heb 10, 6-7).

Ako hoćeš Boga ljubiti i posvetiti se, moraš u srcu svome njegovati sličnu volju, koja je bila u  Isusu, kad je došao na ovaj svijet. Govori više djelom nego jezikom: „Da volju Tvoju, o Bože moj učinim, to je meni drago i zakon Tvoj je usred srca mojega.“ Ali čuj također, što je Isus govorio polazeći s ovoga svijeta: „Dolazi knez ovoga svijeta“ … Na smrtnim mukama dakle, koje nevini Isus u posluhu prema Ocu nebeskomu na se prima, te ih trpi od oruđa đavolskog, neka svijet razabere, kako On Oca ljubi i kako nema volje osim Očeve.

Na početku i svršetku svog zemaljskog života veli ti Isus: „Ljubim Oca i vazda činim volju Njegovu.“ Ne bi li ovaj natpis morao biti nad srcem tvojim za sav život tvoj? Da imaš ti u srcu pravu ljubav prema Bogu, tada bi svaki dan gledao da nađeš volju Božju i da jedino prema njoj život svoj urediš. Znadeš li, kako ljubimac Isusov, sveti Ivan piše:„Djeco, ne ljubimo riječju i jezikom nego djelom i istinom“(Iv 3,18). Eto po ovom mjerilu mjeri svoju ljubav prema Ocu nebeskomu.

Odluka: Danas neću tražiti i vršiti svoju volju, već Božju, kao što me se potiče u zapovijedima Božjim, u dužnostima moga života i u ostalim drugim okolnostima, koje već daje Božja Providnost.

Pripremila s. M. Marta Vunak, SMI

Prema knjižici: Antun Bonaventura Jeglić: Služavka Malog Isusa u školi betlehemske štalice - Razmatranja o Malenom Isusu