Pred tobom, Gospodine, spremno polažem sve račune svoje duše (usp. Lk 16,2). Znaš koliko puta su me optužili – nepravedno ili s pravom. A ti me pobjednički braniš od vječnoga zlobnog tužitelja.
U dirljivim, slavnim slikama poučavao si carinike i grešnike, farizeje i pismoznance (15,1s). A sada govoriš nama, svojim učenicima (16,1) sinovima svjetlosti (16,8) koja je došla na svijet (Iv 1,9), svjetlosti koja si ti (Iv 8,12).
Znam da si me od početka postavio da dobro gospodarim (Post 1,26.28), da obrađujem i čuvam tvoj vrt (Post 2,15). Tražiš od mene da budem vjeran i razuman upravitelj (Lk 12,42).
Zar mi nudiš nepoštenje, korumpiranost? Evo ga – ekonom nepravde (usp. Lk 16,8)! Kad je shvatio da više neće upravljati, tada on počinje razmišljati (16,3). I aktivno kreće, poziva jednog po jednog (16,5), sve po redu, traži tko će ga poslije primiti (16,4). Točno su ga optužili jer rasipa imanje (16,2) svoga gospodara: od ulja 50% (r. 6), od žita 20% (r. 7)… Krivotvori, potkrada.
A ti, Gospodine, zadužnicu svih grijeha mojih na križ nosiš, svojom je žrtvom poništavaš (usp. Kol 2,14). Nisi lažno umanjio, nego si je svojom presvetom krvlju do kraja izbrisao, uklonio je. Zato me primaš u svoj dom (usp. Lk 16,4) i kad se ni na kakvu svoju vrijednost ne mogu osloniti. Zato se tebi klanjam i tebi zahvaljujem na svojoj slobodi.
Autor: p. Niko Bilić, SJ
Izvor: Biblijski portal