Razmatranja na temelju lauretanskih litanija pratite u programu Radio Marije svakoga dana u 7:45 i 20:45.
AUTOR: Don Ivan Bodrožić
U širem smislu riječi apostoli su bili misionari ili poslanici koje je Gospodin poslao ispred sebe da mu pripravljaju dolazak u svako mjesto u koje je kanio doći. Svi putujući navjestitelji radosne vijesti u početku su nosili naslov misionari. Kasnije će ovaj pojam poprimiti uže značenje, te će označavati uglavnom Dvanaestoricu onih najbližih Isusovih učenika, te također Pavla i Barnabu koji također nose naslov apostola. Danas u biti kada govorimo o apostolima, mislimo upravo na ovih trinaest, četrnaest ljudi koji su bili jezgra oko koje se okupljala zajednica. To jest oni su bili onaj temelj na kojem je Isus izgradio svoju Crkvu, o čemu će svjedočiti novozavjetni spisi. Njihova služba je bila izuzetna čast, ali i odgovornost koju je Gospodin stavio na leđa Petru i drugim učenicima, da budu prenositelji Božjih darova svome narodu. Oni su morali biti svjedoci i navjestitelji otajstva Isusa Krista, te životom i riječima činiti sve da se to otajstvo navijesti ljudima.
No u apostolski zbor nije bila uključena Marija. Nije je ni Isus imenovao ni odredio za tu službu, a nisu je ni apostoli uvrstili u zbor onih koji će biti starješine i poglavari, obdareni mnogovrsnim darovima i izvrsnom vlašću da štite Božji narod i njime upravljaju. Tako vidimo da njoj ni Gospodin Isus, a ni apostoli nisu povjerili nikakve službe u Crkvi, a ipak je mi u litanijama nazivamo kraljicom onih čija je služba i uloga bila nezamjenjiva i nezaobilazna u Crkvi. Taj naziv, međutim, nije bez pokrića, pa i onda kada Marija formalno nije pripadala apostolskom zboru. Ona je ipak uvijek bila među apostolima i u srcu same zajednice. Tako nam o tome piše sveti Luka u Djelima apostolskim kada veli da je prva kršćanska zajednica bila postojana u molitvama s apostolima i Marijom, Majkom Gospodinovom. Iz toga razaznajemo da je njezina uloga u prvoj Crkvi bila velika, te da je već tada na neki način bila u središtu zajednice koja je još tek trebala primit Duha Svetoga i razumjeti otajstva u njihovoj punini.
Zato možemo reći da je ona zavrijedila naslov njihove kraljice, jer je ona kao Majka Gospodinova koja je začela po Duhu Svetome, već posjedovala puninu spoznaje tog istog otajstva pred kojim su apostoli bili zbunjeni. Ona je mogla biti njihova kraljica, jer je ona donoseći na svijet Sina Božjega bila njegova povlaštena i uzvišena navjestiteljica. Oni su tek trebali od nje učiti da otkriju sve dubinu i visinu, svu širinu i dužinu otajstva Kristova, pa je zato ona koja je ipak posebni apostol, zavrijedila naslov kraljice apostola.
Kao kraljica apostola, ona je znak čvrstoće i stabilnosti Crkve. Poznajući nju, apostoli su mogli znati kakvu Crkvu žele i trebaju izgrađivati. Jednako tako su znali kako oblikovati pojedinoga vjernika, jer sve već što je trebalo činiti na pojedinom vjerniku, Marija je ostvarivala svojim vjernim životom, čvrstoćom svoje kreposti i velikodušnim prenošenjem dara.
Neka ona koju častimo kao kraljicu apostola i nama isprosi krepost vjernosti apostolskoj vjeri i apostolskoj Crkvi, da i sami, učvršćeni na temelju apostola, po njezinu zagovoru, možemo postati svjedoci i apostoli svoga Gospodina koji ga radosno i vjerodostojno navješćuju po svem svijetu.
