Razmatranja na temelju lauretanskih litanija pratite u programu Radio Marije svakoga dana u 7:45 i 20:45.
AUTOR: Fra Ante Bekavac
Mariju zazivamo kao Kraljicu ispovijedalaca. Riječ je dakle o ispovijedanju istine vjere. Ako je vjera istina, onda više ništa ne smije biti isto u našem životu, pošto smo tu istinu upoznali i prihvatili da je čitavim svojim bićem ispovijedamo. Naime, papa Benedikt XVI., u Apostolskom pismu Porta fidei kojim je proglasio godinu vjere, podsjeća nas da vrata vjere vode u život zajedništva s Bogom. Upravo vrata vjere otvaraju nas Božjoj Riječi koju slušamo, koja nam je navještena. Ona riječ koja je po Mariji Tijelom postala sada se i nama daruje po milosti vjere i slušanja Božje riječi (usp. PF, 1). Stoga primanje navještene riječi u srcu oblikuje milost koja preobražava život. U tome nam živo svjedočanstvo oblikujuće snage vjere i djelatne milosti daje upravo Marija koja na Anđelovu vijest izriče svoj pristanak Bogu onom jednostavnom i poniznom riječju: Neka mi bude po riječi tvojoj. Primanje Božje riječi vodi nas preobrazbi. To je hod koji traje čitav život, a koji započinje krštenjem, po kojem Boga zovemo svojim Ocem, a dovršava se prijelazom iz smrti u život vječni, što je plod uskrsnuća Kristova darom Duha Svetoga, jer nas je Bog od početka htio učiniti dionicima svoje nebeske slave. On koji nam je darovao svoga Sina, i otkupio nas od grijeha i smrti po svojem utjelovljenju daje nam da ispovijedamo istinu vjere: djeca se Božja zovemo i jesmo.
Možemo se pitati što je onda istinski poziv kršćana danas u svijetu? Mogli bi smo reći da je to ispovijedane istine vjere u Božje Utjelovljenje i Otkupljenje kojim smo jednom zauvijek postali dionicima božanskih dobara i milosti. Prva osoba koja je to životom iskusila je Marija, ponizna i neznatna službenica Božja. Njezino srce, čitava osoba otvorena je Bogu, Božjem svjetlu. Ona nije opterećena ohološću, samodostatnošću, sebeljubljem. Ona je posve otvorena Bogu, stoga i može reći da njezina duša veliča Gospodina. Ona dakle priznaje Božju veličinu. To je prvi obvezatno osjećaj vjere, osjećaj koji nam daje sigurnost i koji nas slabe, smrtne ljude oslobađa od straha i nepovjerenje. Nadalje, Marija kao kraljica ispovijedalaca, uči nas da gledamo očima vjere Božje djelovanje u povijesti i sadašnjosti. Ona je blažena, jer je vjerovala, po vjeri je prihvatila Božju riječ, začela Vječnu Riječ, Sina Božjega. Upravo nam njezina vjera omogućuje da gledamo istinu, da iskusimo dobro koje nam dolazi od Boga. Predajući se poput Marije u Božje ruke učimo se učimo se živjeti iz povjerenja u Providnost o čemu nas izvješćuju Evanđelja. Marija nam daje savršen primjer ispovijedanja vjere u Božju dobrotu i Božja obećanja koja se ispunjaju u Isusu Kristu.
Pozvani smo otkriti u svakodnevnom životu Božju ljubav i milosrđe, ispovijedajući istinu o Kristu Sinu Božjem. Svaka vjera raste kad se živi kao iskustvo primljene i darovane ljubavi, kad se prenosi kao iskustvo milosti i radosti kako nas to uči Marija.
Naime, papa Benedikt XVI, u već spomenutom Apostolskom pismu svraća nam pozornost da uočimo na koji način shvatiti sadržaje vjere i da to bude čin kojim se odlučujemo potpuno pouzdati u Boga u punoj slobodi. On naime kaže da postoji duboka povezanost između čina kojim se vjeruje i sadržaja vjere uz koje dajemo svoj pristanak. Vjerovati srcem upućuje na to da je prvi čin kojim se prispijeva k vjeri dar Božji i djelovanje milosti koja djeluje i preobražava osobu do dubine njezina bića (usp. PF, 10). Stoga naglašava Benedikt XVI., da ispovijedati vjeru ustima znači da vjera podrazumijeva javno svjedočenje i djelovanje. Stoga ne bi smo vjeru smjeli smatrati privatnim činom. Za Benedikta XVI., vjerovati znači odlučiti biti s Gospodinom da bi se živjelo s njim. A to čovjekovo biti s njim uvodi ga u shvaćanje razloga zbog kojih se vjeruje. Vjera je zato slobodan čin, koji zahtijeva i našu društvenu odgovornost za ono što vjerujemo. Primiti dar Duha nastavlja Benedikt XVI., osposobljava nas za poslanje i jača naše svjedočenje, čineći da iskrenim i odvažnim. Vjera i ispovijedanje vjere je osobni i zajednički čin. Crkva je naime, prvi subjekt vjere, jer mi vjeru primamo u vjeri Crkve, okupljeni u jednom ispovijedanju istine. Pristati na istinu vjere i ispovijedati je podrazumijeva da kada slobodno prihvaćamo cjelokupno otajstvo vjere kao istinito a jamac te istine vjere je sam Bog koji se objavljuje i omogućuje nam upoznati otajstvo ljubavi (usp. PF, 10). Sveti Augustin govorio je po povezivanju slušanja i gledanja, te govori o riječi koja blista u čovjekovoj nutrini. To svjetlo vjere je svjetlo Kristova lica koja nas prosvjetljuje, poziva i želi da se odrazi na našem licu i da blista iz naše nutrine.
Dok Mariju zazivamo kao Kraljicu ispovijedalaca istovremeno molimo da ponizno poput nje živimo poslušnost vjere. Molimo da istinu vjere Božjeg Utjelovljenja i Otkupljenja živimo s povjerenjem, hrabro, autentično, pokazujući da svjetlo vjere i svjetlo istine rasvjetljuje pitanja o nama samima i našem vremenu.
