AUTOR: Fra Ante Bekavac
U kršćanskoj vjeroispovijesti, mi vjerom ispovijedamo da je Bog Stvoritelj svijeta i čovjeka. U vjeri ispovijedamo da je Bog jedan u tri božanske osobe. Bog Stvoritelj, Sin otkupitelj, Duh Posvetitelj. Znamo da je Bog stvorio čovjeka u svetosti i pravednosti. Stvorio ga je na svoju sliku i priliku kao muško i žensko (usp. Post, 1, 26-27). Čovjek dakle na sebi nosi oznake božanskog po daru slobode i razuma. Znamo da je čovjekova narav pala kad se čovjek okrenuo protiv svoga Stvoritelja, kad je sam htio postati Bogom. No, čovjek nije mogao sam sebe istrgnuti iz vlasti i moći grijeha. Bog nije ostavio čovjeka samog, predanog smrti i nestanku. Drugi vatikanski koncil istaknuo je da je čovjek od početka zlorabio slobodu, uzdižući se protiv Boga i htijući izvan Boga postići svoj cilj Jedan od teških učinaka grijeha jest što on umanjuje čovjeka, što mu priječi postići puninu života (usp. GS, 13).
Znamo da je u povijesti spasenja Bog ponovno prvi učinio korak prema čovjeku, on Stvoritelj čovjeka i svemira, ponovno mu prilazi na onaj način i onim putem kojim sam čovjek postaje čovjekom. Također Sveto pismo, izvješćuje nas o tom događaju 1 poglavlju Lukina evanđelja u koje je opisan susret Marije i anđela Gabriela (usp. Lk, 1, 28-33). No ono, što je važno za nas jest da umjesto onog čovjekova ne Bogu, Marija izgovara da Bogu, Onom koji je Stvoritelj, Onom koji sada dolazi čovjeku ljudskim putem koji je istovremeno jednostavan, ponizan, ali uzvišen. Upravo taj Marijin da Bogu stvoritelju ponovno je otvorio vrata vječnosti. Taj da omogućio je iznova čovjeku da stekne blizinu s Bogom.
Novost biblijske objave sadržana je u činjenici da se Bog daje upoznati u dijalogu ljubavi i milosrđa. Božja susretljivost ostvaruje se na nenadmašan način u utjelovljenju Riječi. Vječna Riječ, koja se izriče u stvaranju i koja se priopćuje u povijesti spasenja, postala je u Kristu čovjek „od žene bi rođen“ (Gal 4,4), (usp. VD, 6)
Papa Benedikt XVI., podsjetio nas je da je Bog svakoga od nas učinio sposobnim božansku Riječ slušati i odgovoriti joj, jer čovjek je stvoren po Riječi i živi u njoj. On ne može sama sebe razumjeti ako se ne otvori otajstvu Riječi. Stoga i zaključuje da smo po milosti pozvani suobličavati se Kristu, Sinu Očevu i biti preoblikovani u njega (usp. VD, 22).
Marijina veličina sastoji se u tome što je u jednom povijesnom trenutku u ime čovjeka rekla Bogu da. Bog dakle po Mariji sklapa novi Savez s čovječanstvom. Tako ljudska povijest nije izgubljena već spašena. Bog Stvoritelj svijeta i čovjeka dolazi kao dar i predanje čovjeku u Sinu svome po Duhu Svetom. Stoga će Drugi vatikanski koncil izjaviti da se Sin Božji svojim utjelovljenjem na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. U njemu nas je Bog pomirio sa sobom, istrgnuo nas je robovanju grijehu i zlu, tako da svatko od nas može reći Sin me Božji ljubio i predao samoga sebe za mene (Gal 2, 20), (usp. GS, 22). To predanje kojemu je početak u utjelovljenju i vrhunac i središte u Kristovu križu i uskrsnuću dogodilo se po Mariji, koja je u svoje srce, svoj život, svoje tijelo primila vječnu Riječ Očevu koja je tijelom postala. Prema tome, upravo darom i milošću vjere, mi postajemo sposobni ispunjavati novi zakon ljubavi. Kad Mariju zazivamo da je majka Stvoriteljeva onda uvijek mislimo da ovu istinu utjelovljenja po kojoj Bog dolazi k nama u svome Sinu, rođen od Marije Djevice. Ona je ona koja je Bogu izrekla Da i koja je u svome krilu povezala ono božansko i ljudsko. Sveti Ivan Damaščanski rekao je da Ime Majke Božje u sebi sadržava cijelo otajstvo utjelovljenja. Ona nije boginja koja rađa Boga. Bog Otac, Sin i Duh Sveti su vječni, a Marija se rodila u vremenu. Bog ne dolazi od nje, nego je Bog došao k njoj a time i svima nama po Sinu i po Duhu Svetom. Papa Benedikt XVI., reći će za Mariju da ona nije samo vrata kroz koja Bog ulazi u svijet, nego i prebivalište Gospodnje, živući dom u kojem stvarno boravi Stvoritelj svijeta. Preko nje Sin Božji postaje čovjekom, Bog postaje prisutan na zemlji. (usp. D. ARAČIĆ, Marija u riječi Benedikta XVI., 8). Apostolska vjera svjedoči da je Vječna Riječ postala Jedan od nas (usp. VD, 11). Stoga Mariju koja je u svoje krilo primila i prihvatila Tu božansku Riječ Tijelom postalu u vjeri smijemo zvati i zazivati Majko Stvoriteljeva moli za nas!
