AUTOR: Vlč. Bruno Diklić
Poslušajmo kratak ulomak iz Ivanova evanđelja! “Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: ‘Ženo! Evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi. (rr. 25-27) Ovaj nas svetopisamski ulomak, poštovani i dragi slušatelji, uvodi u temu našeg današnjeg duhovnog razmatranja o Mariji Majci Crkve. Isus je, viseći na križu, Mariju predao za majku učeniku Ivanu, a to znači i svim kasnijim Isusovim učenicima.
Oko tog su se naslova vodile različite rasprave među teolozima kroz povijest. Naime, neki su se teolozi, promatrajući Mariju na razini Crkve, protivili naslovu koji “sadržava prvenstvo nad Crkvom”. Prigovarali su da je taj naslov relativno nov, da se malo upotrebljava u dokumentima crkvenoga učiteljstva i u liturgiji te da je premalo utemeljen u Svetome pismu. Štoviše, na raspravama Drugog vatikanskog koncila neki su predlagali da se taj naslov izbaci u korist naslova Majka kršćana radi ekumenskih približavanja. (usp. J. Galot, Bog i žena. Marija u spasenjskom djelu, 376.)
Ipak, Drugi vatikanski sabor, pozivajući se na nauk svetoga Augustina, zaključio je te rasprave ovim riječima: “Djevica se Marija, koja je po anđelovu navještenju srcem i tijelom primila Božju riječ i donijela svijetu život, naime priznaje i časti kao prava Božja i Otkupiteljeva Majka. Na uzvišeniji način otkupljena s obzirom na zasluge svojega Sina i s njime sjedinjena tijesnom i nerazrješivom svezom, obdarena je ovom najvišom zadaćom i dostojanstvom: da bude roditeljicom Sina Božjega te stoga predraga kći Očeva i svetiše Duha Svetoga; po tom daru iznimne milosti ona nadaleko nadvisuje sve druge stvorove, i nebeske i zemaljske. No ujedno se u Adamovu rodu našla povezana sa svim ljudima potrebnima spasenja, štoviše, ona je uistinu majka udova Kristovih, jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi one Glave – Krista.” (LG 54)
Mariju, dakle, častimo kao Majku Crkve. Tim se naslovom Marijino bogomajčinstvo na neki način proširuje i povećava na cijelu Crkvu. Ipak, Krista je rodila tjelesno i u odnosu na Isusa Krista njezino je majčinstvo i tjelesno i duhovno, ali u odnosu na zajednicu Crkve, njezino je majčinstvo duhovno, ali ništa manje realno (usp. L. Scheffczyk, Marija. Kristova i naša majka, 168.)
Ako se prisjetimo Lukinog izvještaja o anđelovom navještenju Mariji, uočit ćemo kako već anđeo nagoviješta “širinu” Marijina majčinstva: “Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ (rr. 32b-33) Dakle, Marijin se pristanak traži za sve ovo o čemu anđeo govori. Njezino majčinstvo, kako se predlaže i želi od početka, završava u majčinstvu cijelog Božjeg naroda.
Nadalje, Marija je prisutna i na svadbi u Kani Galilejskoj upravo u onom trenutku kada Isus – na početku svojega javnoga djelovanja – oko sebe počinje okupljati zajednicu vjernika – Crkvu. Marija je prisutna i na kraju Isusovog javnog života. Kako smo čuli na početku našega razmatranja: ona stoji pod križem Isusovim. Ta nam njezina prisutnost i na početku i na kraju Isusovog javnog djelovanja pokazuje kako se njezino majčinstvo nedvojbeno odnosi na cjelinu javnog djelovanja i života Isusa Krista. Pod križem, dakle, Ivan zastupa svakog učenika i zato dobiva Mariju za majku.
Nadalje, Marija je prisutna i zajedno s apostolima na dan Pedesetnice. Kao što je nekoć na nju sišao Duh Sveti, tako i u tom trenutku silazi nad apostole na dan kada se Crkva očitovala svijetu i kada su apostoli – u sili Duha Svetoga – pošli propovijedati evanđelje. “U Mariji Duh Sveti počinje oblikovati kraljevstvo, a završit će ga na Pedesetnicu u skupštini zajednice.” (J. Galot, 378.)
Marija je, poput nas, dio Crkve. I ona je vjernica. Ali predotkupljena. Ona ostaje uvrštena u Crkvu, ali s posebnom povlasticom duhovno-milosnog majčinstva.
Ko’ zorin vez od pramenja
Lik Djevice nam presvete
Sja s povijesnoga kamenja,
S njim istine su prenijete:
Od časa pada kobnoga
Znak spasa bješe Djevica,
Zemaljska majka Onoga
Kog Božja posla desnica.
O tajno bića Majčina,
Što Krista svijetu darova –
Da slabe čini jakima
I diže svijet iz padova!
S njom hvalu svu što imamo
Uzdajmo Kristu uskrslom,
Jer od njeg milost primamo
Na putu našem povijesnom.
I Ocu s Duhom Presvetim,
U krugu sviju nacija –
Pjevajmo himan zavjetni
Što nadahnu ga Marija. Amen.
(Himan Jutarnje blagdana Gospe velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta)