Razmatranja na temelju lauretanskih litanija pratite u programu Radio Marije svakoga dana u 7:45 i 20:45.
AUTOR: Vlč. Bruno Diklić
“Krunica je uzvišena i jednostavna molitva, puna najdubljih istina naše svete vjere.” Riječi su to prvog vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita sluge Božjega Josipa Stadlera koje nam najavljuju temu današnjeg razmatranja nad zazivom iz Lauretanskih litanija: Kraljice svete krunice, moli za nas!
Molitva Gospine krunice ili ružarija jedna je od najdražih molitava mnogim vjernicima. Ta dragocjena baština iz bogate riznice pučkih pobožnosti izraz je, kako nam veli nadbiskup Stadler, tako uzvišene, a istovremeno i jednostavne kršćanske vjere. Krunica je uzvišena molitva jer moleći i prebirući zrnca krunice zapravo prebiremo otajstva Kristova života. Ona nas potiče na razmišljanje o Kristovom životu i ključnim momentima njegova spasiteljskog djelovanja. S pravom je ustvrdio papa Pio XII. da je krunica odraz čitava evanđelja. Ona nas uvodi u otajstvo Kristove spasiteljske ljubavi i naše misli stavlja na put spasenja, na put na kojem uvijek uz nas ide i Kristova Majka – Marija. S druge strane, krunica je jednostavna molitva. Iako je to kontemplativna molitva, bez ikakvih komplikacija mole ju i lako uče sve generacije. Ona može silaziti s usana svakog čovjeka. Njezina nas ponavljajuća struktura postepeno i sve dublje uvodi u otajstva Kristova života.
Blagdan Kraljice svete krunice uveo je u liturgijski kalendar papa Pio V. nakon što je kršćanska vojska pobijedila tursku vojsku u glasovitoj bitci kod Lepanta 1517. godine uz zagovor i pomoć Blažene Djevice Marije. Ta se pobjeda dogodila 7. listopada te se od tada počinje slaviti ovaj blagdan, naprije pod titulom Gospe od Pobjede, a kasnije pod titulom Kraljice svete krunice. Kao što je krunica nekoć bila duhovno oružje kršćanskoj vojsci u bitci kod Lepanta, tako je i nama danas provjereno duhovno oružje u duhovnim borbama s kojima se susrećemo u svakodnevnim životnim izazovima.
Papa Franjo jednom je prilikom rekao da ćemo sve više vidjeti Božje lice moleći krunicu te je potaknuo vjernike da uvijek nose krunicu sa sobom. No, nekima je krunica samo izvanjski simbol. Pohvalno je što krunicu nosimo sa sobom, možda ju imamo i oko vrata ili ju držimo u svojem automobilu. Time izražavamo našu vjeru. Problem nastaje onda kada se naša vjera zadržava samo na tome što činimo izvanjski. Krunica nije neki magijski predmet niti amajlija. Krunica nam služi za molitvu: da prebirući zrnca prstima i prebirući molitve na usnama, razmatramo sve ono što je Isus Krist za nas učinio. Marija nas uvodi u ta otajstva vjere. Ona moli s nama i moli za nas! U konačnici, dovodi nas svome Sinu. Imajmo to na umu svaki puta kada molimo ovu dragu pobožnost!
Divno si čudo stvorila, krunicu kad si nam dala,
nebo i zemlja pjevaju: bila ti čast i hvala.
Tko će nam, Majko, pomoći, ako ne ti s visina?
Kraljice svega svemira, kraljuješ srcem Sina.
Posljednji kad nam smrači vid, prekrije smrti tama,
Majčice, dođi, moli daj krunicu zadnju s nama!
Kraljice krunice, moli za nas! Kraljice krunice, budi nam spas!
