Velika devetnica Sluzi Božjem ocu Anti Gabriću
»OD ZEMALJSKOGA DO NEBESKOG ROĐENJA«
Sedma devetnica od 20. do 28. kolovoza 2022.
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
TREĆI DAN
PRVI PUT U SELU BHAUNIA
Mala Bharoti pala je u vatru, i da nije bilo njezina djeda Kartika, slabo bi prošla. Njezina mama i baka čistile su iza kuće rižu. Svi ostali bili su u polju. Samo je djed sjedio pred kolibom. Odjednom on opazi kako mala Bharoti trči prema njemu sva u plamenu. Gori joj haljinica, a počela joj je gorjeti i kosa. Onako goreći pade pred djedom. Stara glava, no nije izgubio prisebnost duha. Starim gunjem poklopio je djevojčicu da tako ugasi vatru.
Vrisak male bijednice čule su majka i baka. U nekoliko minuta pred kolibom se našlo pola sela.
Dijete je zadobilo velike opekotine po čitavu tijelu. Bile su joj opečene i ruke, i uši, i lice, no oči su, na svu sreću, ostale neozlijeđene. Uljem »šorše« namazali su joj čitavo tijelo. No mala patnica plače, plače, jer su boli strašne.
I, eto, Božja providnost uredila je da prvi put dođem u to selo. Tu žive rođaci naših novo obraćenika iz sela Ađgore, gdje živi i mala Šorošoti, o kojoj sam pisao kako je ozdravila na zagovor naše drage Gospe Sinjske. Oni su o Isusu i Gospi govorili tim svojim rođacima. Pozvali su ih za Božić u svoje selo. I sada, eto, i oni žele čuti o našoj svetoj vjeri.
Početak pouke bio je čin ljubavi i milosrđa prema maloj Bharoti. Uza se uvijek imam nešto lijekova, pa smo odmah uz molitvu i blagoslov maloj patnici očistili rane i metnuli vrlo dobar lijek što smo ga baš nedavno primili kao vaš dar iz Zagreba. I odmah sam napisao pismo sestri Irudvi u Maria Polliju i poslao sam malu Bharoti u našu bolnicu. Svi smo se pomolili pred kolibom staroga Kartika. Uz blagoslov, a i uz nekoliko suza bake Dasi, odoše oni preko rijeke u Kanmari i odanle u Maria Polli. Ja sam ih sve utješio da će se Bharoti za nekoliko dana vratiti zdrava i vesela. Sestra Irudya prvorazredna je bolničarka, osobito za takve bolesnike.
Kako spomenuh, to je moj prvi pohod selu Bhaunia. Tu još nemamo kapelicu. Sijelo je bilo u Kartikovoj kolibi. Nakon dnevna rada i ribarenja dolazili su stari i mladi. Hladno je. Ovo su najhladniji dani u Bengaliji, kraj njihova mjeseca »pouš«. Temperatura se spusti i do 10 stupnjeva iznad ništice, što je vrlo nisko za ovu klimu. A budući da su ljudi obučeni tek u laka odijela, uistinu mnogo trpe u to godišnje doba. Vašom dobrotom mnogima smo pomogli, pa sam čak i u Kartikovoj kolibi našao jedan gunj vaš dar.
Prvi razgovor bio je uistinu »razgovor ugodni« naroda Božjega: o Njegovoj ljubavi, o Njegovu probodenom Srcu, o Njegovim raskriljenim rukama, probodenim i raskriljenim rukama, da nas sve zagrli i odnese u nebo. O taj križ, taj tajanstveni križ kako on još uvijek privlači ljudska srca!
Pa, eto rekoh im ako želite postati Njegovi učenici, raširite ruke, otvorite srca, žrtvujte se za braću svoju dajte, dajte!
Stari Kartik i uz njega Milon slušaju pognutih glava. I Milon podiže glavu, pogleda sve naokolo i pun nekoga divnog ponosa reče: »Ei holo thik dhormo. Amara tai korboi korbo! Ovo je prava vjera. Učinit ćemo mi tako, učinit ćemo!«
Nisu to bile prazne riječi. Tu je Njegov Duh. Tu su vaše molitve i vaše žrtve. Na putu u Bhauniju molio sam se, molio sam se žarko. I sve sam vaše molitve i žrtve, sve vaše duhovno blago, dragi suradnici i suradnice, prikazao Isusu da bi se On nastanio u ovome selu i još u mnoga druga sela i mnoga srca. »Dođi kraljevstvo Tvoje!«
Bila je već kasna noć kad smo se uz molitvu i blagoslov rastali. Oni će opet sazvati seosko sijelo, sve urediti i onda mi javiti o pouci starijih i mlađih, a posebno o pouci školske djece.
Prvi put svećenik je u njihovoj sredini. Bili su zabrinuti što će mi dati za večeru, no rekao sam im: »Zajedno ćemo mi uzeti ono što vam je dragi Bog dao!« Kako su bili sretni! Svi drugi ih preziru. Ni pomisliti da bi tko s njima jeo.
Uistinu je veliko siromaštvo. Malo riže i nešto pržena povrća. Malo, no ukusno. I što je najvažnije: od srca je dano!
Spavali smo pred kolibom. Bilo je prekriveno slamom, no na sve strane otvoreno. S jedne strane krave, u sredini stari Kartik i ja, a s druge strane koze. Kako vidite, bili smo u dobrom društvu. Dali su mi onaj jedini gunj što su ga imali, no ja sam im ga vratio. Hladna je noć. Iskreno vam kažem: bila je doista hladna! Ja sam imao jednu deku, Kartik je donio nešto slame i, budući da sam bio umoran, a i uz vaš blagoslov, nisam se smrznuo.
Sve je bilo po betlehemsku, pa sam sanjao i betlehemske sne kako naši najmlađi suradnici i suradnice s anđeoskim krilima lete i lete prema Bengaliji s košaricama punim ako sam dobro vidio žvakaćih guma, bombona i čokolade njihovih žrtvica za Bengaliju.
Vaš otac Ante
Maria Polli, siječanj 1980.
(Poslano za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)
Molitva
Oče Nebeski, užeži naše srce ljubavlju Duha svetog. Neka tajanstveni križ privuče naša srca da po primjeru oca Ante i naša srca budu ispunjena Božanskom ljubavlju i mirom. Daj nam manjeg trčanja, manje lude žurbe, manje besmislenoga trošenja vremena.
Oče Ante, izmoli milost kod Gospodina da se poput tebe i mi prepustimo Božjoj volji i providnosti. Da raširimo ruke, otvorimo srca i žrtvujemo se za braću svoju kako bismo bili u Božjoj službi pripravljajući košarice dobrote i ljubavi za vječnost.
Posebno te molimo za …. (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju, Ukrajinu i cijeli svijet!
Večernja molitva misionara
»Isuse, sjedim evo sam samcat pred zemljanim oltarom ove male seoske kapelice.
Svjetlo uljane svjetiljke titra i poigrava se na slamnatom stropu.
Već sam mnogo dana na pohodu mojih udaljenih sela.
Umoran sam i gladan danas. I groznica me trese.
Isuse, uhvatila me želja za čašom hladne vode,
za jednom narančom, da si utišam žeđ.
Ljudska slabost, Spasitelju. Oprosti mi!
Mala svjetiljka kao da je jače zasjala.
Pogled mi pade na tvoj križ, na tvoje probodeno srce,
na tvoje probodene ruke.
Tvoje ruke uvijek raširene, da nas sve zagrliš.
I neka se sreća proli mojim bićem.
I groznica, glad, žeđ i komarci kao da to sve nestaje.
Kako li sam sretan, Isuse!
Kako je divno klečati pred tvojim oltarom sam samcat u ovoj tihoj noći.
Titrati i gorjeti, i na koncu za tebe izgorjeti, kao ona mala uljana lampa na oltaru.
Na svemu ti, Isuse danas hvala! Hvala ti od srca na ovom svetom zvanju!
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: Životni put jednog misionara (1.,2.,3. i 4. dio), Juraj Gusić, DI
Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)©
*zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
