RAZMATRANJA O BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI

14. razmatranje

Blažena Djevica Marija u duhovnosti sv. Terezije Avilske – 4. dio, Mistično iskustvo

Najvažniji oblik marijanskog života sv. Terezije jest mistično iskustvo Blažene Djevice Marije, koje je svetica doživljavala na razne načine, na poseban način kroz osobno sudjelovanje u raznim otajstvima Marijina života. Marijina prisutnost koja je pratila Tereziju na osobnom putu s vremenom sve više prožima njenu nutrinu. Pobožnost se preobražava u marijansko mistično iskustvo.

Sv. Terezija u svojim spisima često upotrebljava izraz „znam iz iskustva“. Ona se poziva na svoje iskustvo kao na argument koji potvrđuje njene tvrdnje, i uvijek se vodila načelom da ne kaže „ništa što prije nije dobro iskusila“. Ona tako dovodi teologiju na izvore svoga iskustva, jer njeno znanje proistječe iz životnog kršćanskog iskustva uronjenog u Božje otajstvo.

Iskustvo je za sv. Tereziju neposredna, izravna i osobna spoznaja prisutne stvarnosti, koja se rađa iz susreta, iz čega ne proizlazi samo znati nego i živjeti po tome što se spoznaje. To nije spoznaja koja se temelji na razmišljanju i teoriji, nego stvarnost koja se dodiruje i živi. Njeno je iskustvo zadobiveno u bliskosti s Gospodinom koji je njena živa knjiga. O tome piše: „Kad su mi bile oduzete knjige… jako sam žalila, zato što mi je neke bilo zadovoljstvo čitati… Gospodin mi reče: Nemoj se žalostiti, jer ja ću ti dati živu knjigu. Tada nisam mogla shvatiti zašto mi je to bilo rečeno, zato što još nisam imala viđenja… Kasnije sam to shvatila jako dobro, zato što sam imala uvelike na što misliti i sabrati se na ono što sam vidjela pred sobom, a Gospodin je imao toliko ljubavi prema meni da me pouči na puno načina, da sam imala vrlo malo ili gotovo nikakve potrebe za knjigama. On mi je bio istinska knjiga u kojoj sam spoznala istine. Blagoslovljena neka bude takva knjiga koja ostavlja utisnuto ono što treba čitati i činiti, tako da se ne može zaboraviti!“

Terezijino mistično iskustvo praktički obuhvaća sva kršćanska otajstva: ona motri Boga Stvoritelja, Presveto Trojstvo, ostvaruje osobni odnos s Bogom po Kristu u Duhu Svetom… Budući da je Blažena Djevica Marija nerazdruživo sjedinjena sa svojim Sinom, Bogočovjekom Isusom Kristom, nužno je postala predmetom mističnog iskustva sv. Terezije.

Dugogodišnja Terezijina marijanska pobožnost i osobno molitveno iskustvo stavljali su sve više njenu dušu u Marijinu prisutnost, sve dok je nisu doveli do tzv. „kontemplativnog otkrića“ Blažene Djevice Marije. Kad je Božja ljubav u Tereziji nadvladala sve otpore, ona dopušta Duhu Svetom da je vodi na putove kontemplacije. Kontemplacija je stvarni kontakt određen vjerom i sjedinjenjem koje se ostvaruje po ljubavi. Tome je pridodana ulivena spoznaja i nadnaravno iskustvo, što omogućuje duši da ostane u neposrednom kontaktu s Božjom prisutnošću, koja postaje trajna i živa. Ova definicija kontemplacije može se primijeniti na Terezijino kontemplativno otkriće Blažene Djevice Marije. Marijina prisutnost za Tereziju sada više nije samo stečeno znanje i navika na prisutnost, to je sada čista milost Duha Svetoga, po kojoj Marijina prisutnost postaje doživljaj žive osobe s kojom se ulazi u zajedništvo života.

Već je ranije rečeno da je sv. Terezija o Mariji napisala malo, no i to malo je dovoljno da se može iščitati dubina Terezijina mističnog marijanskog iskustva. Ovdje treba napomenuti da se mistično iskustvo ne smije poistovjetiti samo s objavama i mističnim fenomenima kao što su viđenja, govorenja, zanosi, ekstaze i sl. Ti fenomeni mogu ali i ne moraju pratiti nadnaravno mistično iskustvo, čak i mogu i ne moraju biti od Boga, zato je na tom području potreban veliki oprez i mudro razlučivanje. Mistične milosti koje je primala sv. Terezija često su bile popraćene tim izvanrednim fenomenima. Mistično iskustvo osposobljavalo je Tereziju za sve jasniju spoznaju marijanskog otajstva i dovelo ju je do toga da bude dionicom nekih situacija koje je Blažena Djevica Marija živjela, da bude dionicom osjećaja koje je Marija proživljavala u sebi.

Postoje različiti načini proživljavanja mističnog iskustva, a glavni učinci su u sve dubljoj spoznaji otajstva i kao posljedica toga povećava se ljubav i sudjelovanje u marijanskom otajstvu koje se motri. Drugim riječima, Terezija je sudjelovala u radosti, patnji i slavi Blažene Djevice Marije.

Dakle, jasno se razlikuju dva elementa: spoznaja i življenje onoga što se spoznalo.

Pokušat ćemo sada iznijeti neka Terezijina svjedočanstva o mističnim iskustvima Blažene Djevice Marije. Pritom treba imati na umu da je stvarnosti s područja mistike teško izražavati riječima, jer mistična iskustva redovito sadrže više nego što se riječima može izreći.

O jednom viđenju koje se dogodilo 15. kolovoza 1561. u dominikanskoj crkvi u Avili, Terezija piše: „Na blagdan naše Gospe, dok sam razmišljala o svojim grijesima koje sam u proteklo vrijeme ovdje ispovjedila, zahvatio me velik ushit… Činilo mi se dok sam bila u tom stanju da vidim kako mi oblače vrlo bijelu i sjajnu haljinu, no u početku nisam vidjela tko mi ju je oblačio. Zatim sam vidjela našu Gospu s desne strane i svojega oca sv. Josipa s lijeve. Oni su mi oblačili haljinu. Shvatila sam da sam bila očišćena od svojih grijeha. Kad sam bila odjevena, puna prevelikog zadovoljstva i sjaja, učinilo mi se da me primila za ruke naša Gospa. Rekla mi je kako joj pričinja veliko zadovoljstvo moje služenje slavnom svetom Josipu, da vjerujem kako će se izvršiti ono što sam htjela od samostana i da će se u njemu služiti Gospodinu i njima dvoma, rekla je neka se ne bojim jer će nas oni čuvati, te da nam je njezin Sin već obećao da će biti s nama, pa mi kao znak da će se to obistiniti daje ovaj nakit – činilo mi se da mi je oko vrata stavila prelijepu zlatnu ogrlicu, a o nju pričvršćen križ neprocjenjive vrijednosti. To zlato i dragulji toliko su različiti od ovdašnjega, da nema ni usporedbe. Njegova je ljepota posve drukčija od onoga što si ovdje možemo zamisliti, pa razum ne dospijeva dokučiti od čega je bila haljina niti zamisliti bjelinu kojom sjaji. Prevelika je bila ljepota koju sam vidjela kod naše Gospe, iako nisam zamijetila nijednu posebnu crtu lica, nego cijeli izgled skupa, odjevenu u bijelu haljinu s prevelikim sjajem koji ne zasljepljuje, nego je ugodan… Naša Gospa bila mi je nalik na djevojčicu…“

Učinci ovog izvanrednog nadnaravnog iskustva sv. Terezije u kojem je Blažena Djevica Marija u središtu jesu: nutarnja sabranost, nježnost, mir, ljubav i velika želja istrošiti se za Boga.

I jednom drugom zgodom sv. Terezija je motrila Marijino uznesenje na nebo. O tome piše: „Jednoga dana, na blagdan Uznesenja Kraljice anđela i naše Gospe, htio mi je Gospodin udijeliti ovu milost, te mi je u jednom ushitu pokazao njezin ulazak na nebo, te radost i svečanost kojom je bila prihvaćena i mjesto gdje se nalazi. Ne bih znala reći kako je to bilo. Prevelika je bila radost koju je moj duh osjetio vidjevši toliku slavu. Ostali su mi veliki učinci i koristilo mi je da još više želim proživjeti velike nedaće, a ostala mi je u duši i velika želja da služim ovoj Gospi, budući da je toliko zaslužila.“ Ova Terezijina želja da služi Gospi kasnije se ostvaruje u osnivanju novih samostana, a želja da podnosi patnje u brojnim protivštinama prigodom tih osnutaka.

Govoreći pak o osnutku prvog samostana sv. Josipa u Avili, Terezija je zapisala: „Prije nego sam ušla u samostan, molila sam u crkvi. Bila sam u ushitu. Vidjela sam Krista koji me primi s velikom ljubavlju i stavi mi krunu, zahvaljujući mi za ono što sam učinila za njegovu Majku.“

Na ovu Kristovu zahvalnost nadovezuje se i Marijina zaštita nad prvom zajednicom bosonogih karmelićanki. O tome sv. Terezija piše: „Drugi put, dok smo se sve nalazile u koru nakon Povečerja, vidjela sam našu Gospu u prevelikoj slavi s bijelim plaštem kojim nas je sve zakriljivala…“ Na ovom primjeru možemo vidjeti kako Terezijina dugogodišnja sigurnost da u Blaženoj Djevici Mariji ima Majku koja ju zagovara i štiti, sada postaje još veća jer je vidi i iskustveno kuša. Osim toga, sada se ta majčinska Gospina zaštita ne odnosi samo na Tereziju nego se proteže na cijelu zajednicu karmelićanki.

O jednom drugom viđenju sv. Terezija piše: „Moja je duša uživala prisutnost Presvetog Trojstva i činilo mi se da me Otac u sebi privlači, govoreći mi vrlo nježne riječi. Između ostalog mi reče, pokazujući kako me jako voli: Ja sam ti dao svoga Sina i Duha Svetoga i ovu djevicu.“ Blažena Djevica Marija je Očev dar Tereziji koji je ona primila s velikom ljubavlju i zahvalnošću. Neka Marija na nebo uznesena bude Očev dar i svima nama.

Tekst: s. Petra

Izvor: MARIJA BISTRICA (samostan Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca)