RAZMATRANJA O BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI
11. razmatranje
Blažena Djevica Marija u duhovnosti sv. Terezije Avilske – 1. dio, Djetinjstvo
(prema knjizi Michele Boyero, OCD)
Razmišljat ćemo o Blaženoj Djevici Mariji u duhovnosti sv. Terezije Avilske. Sv. Terezija nije na sustavan način pisala o otajstvu Djevice Marije (kako bi to vjerojatno bila učinila da je ostvarila svoju prvotnu zamisao komentirati molitvu Zdravo Marijo, kao što je to učinila za Oče naš). Njena se duhovnost temelji ponajprije na osobnom iskustvu i to dvojako: kroz jednostavno iskustvo pučke pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji toga vremena i kroz osobno mistično – kontemplativno iskustvo u kojem je sv. Terezija motrila Mariju u njenom uzvišenom dostojanstvu Majke Božje, Prečiste Djevice, vjerne Otkupiteljeve družice, Majke Proslavljenog Gospodina prisutne u životu Crkve. Kod sv. Terezije se mistično iskustvo prelijeva u djela: ona, služeći Gospi koju je u molitvi pobliže motrila poduzima obnovu Karmela: Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. Drugi naglasak treba staviti na to da je sv. Tereziji Marija uzor svake kreposti, savršena slika kršćanske svetosti. Marijin lik, tijesno povezan s otajstvom Kristova Čovještva, osvjetljava duhovni put Terezijin, pa onda i svakog kršćanina, prosvjetljuje ga svojim primjerom i prati svojim duhovnim majčinstvom. Po sv. Tereziji Blažena Djevica Marija prethodi i prati put svetosti.
Sv. Terezija je o Gospi napisala relativno malo, a za nju je činila jako puno. Marijanske naznake raspršene su na raznim mjestima u Terezijinim spisima, no iz njih možemo iščitati da je Blažena Djevica Marija bila predmetom neprestane i žarke Terezijine kontemplacije i da je svoj pogled motrenja upirala najradije na Marijinu nutrinu i na njen kreposni život. Ta prisutnost Blažene Djevice Marije u nekim trenucima mističnih milosti bila je posebno jaka i duboka, sve do osobnog sudjelovanja sv. Terezije u marijanskim otajstvima.
Korijeni Terezijine pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji sežu u njeno djetinjstvo i obiteljsko okruženje. Terezija piše: „Moja je majka vodila brigu da mi djeca molimo i postanemo pobožni prema našoj Gospi…“
Ovo je prvo Terezijino zapisano sjećanje o Gospi, u kojem se ocrtava i duhovni profil njene majke. O svom ocu pak piše: „Moj je otac jako volio čitati dobre knjige, pa ih je tako imao i na španjolskom jeziku kako bi ih čitala i njegova djeca.“ Uz majčinske pouke i te su knjige odgajale djevojčicu Tereziju u ljubavi prema Majci Božjoj. Iz ovoga se može iščitati da je kod sv. Terezije molitva, pobožnost prema Gospi i sklonost čitanju stara koliko i njena sjećanja, odnosno da je ona s time rasla i odrastala, te je sve to pobuđivalo njenu dušu na krepostan život.
Ne treba ovdje zanemariti ni šire okruženje od obiteljskog. Avila, Terezijin rodni grad, kao i cijela tadašnja Španjolska, bila je istaknuta po svojoj vjerskoj gorljivosti, s brojnim izričajima pobožnosti. Pobožnost prema Gospi bila je široko rasprostranjena i ukorijenjena u sve sfere društva, uz bogatu marijansku ikonografiju, oltarne ukrase, kipove, slike… Sve je to oblikovalo Tereziju u njenom djetinjstvu i mladosti. Pobožnost koja je prožimala taj ambijent bila je plod dubokog uvjerenja Crkve koja je u Mariji, Isusovoj Majci, vidjela duhovnu majku kršćanskoga naroda. U riječima „Evo ti Majke!“ je navještaj sveopćeg Marijinog duhovnog majčinstva.
Već u djetinjstvu Terezija počinje iskazivati svoju pobožnost prema Gospi kroz igru u obiteljskom vrtu. Ona o tome piše: „Tražila sam samoću kako bih obavljala svoje pobožnosti, kojih je bilo mnogo, posebice krunica. Moja je majka bila vrlo privržena krunici pa je i nas ostale poticala da budemo takvi. Jako mi se dopalo praviti samostane. S drugim bih se djevojčicama igrala redovnica…“ Tako su se kroz jednostavan obiteljski vjeronauk i kroz dječju igru temeljne istine kršćanske vjere ukorijenile u Terezijinu dušu. A kako godine budu prolazile – to će sjeme klijati i rasti.
Terezijina se majka brinula da nauči svoju djecu upoznati i ljubiti Blaženu Djevicu Mariju. Osim što je Terezija u svojoj zemaljskoj majci imala majku, imala je i istinsku prijateljicu kojoj je povjeravala svoju nutrinu. To dvoje: beskrajna ljubav prema majci i uzajamni osjećaj razumijevanja i suosjećanja, uz otvorenu i jednostavnu uzajamnu komunikaciju kasnije je na neki način „preslikano“ na odnos s nebeskom Majkom. Upravo je prisutnost Blažene Djevice Marije odigrala odlučujuću ulogu u Terezijinu kršćanskom životu. Ona piše: „Kad je umrla moja majka, sjećam se da sam imala dvanaest godina… Kako sam počela shvaćati što bijah izgubila, otišla sam ucviljena k jednoj slici naše Gospe i usrdno je, uz mnogo suza, molila da ona bude moja majka.“ Ovaj je događaj trajno obilježio Terezijin život. Dalje o tome piše: „Činilo mi se, premda sam to učinila priprosto, da mi je vrijedilo, zato što sam u nenadmašive Djevice očigledno našla sve u čemu sam joj se preporučila…“ Sveta je Terezija uvijek računala na Marijinu prisutnost čiju je zaštitu očito iskusila. Ta je prisutnost bliska s Gospom u svakoj prigodi i u svakoj potrebi, posebno u teškim časovima – kako tada kad joj je umrla majka, tako i kasnije kroz život.
Tekst: s. Petra
Izvor: MARIJA BISTRICA (samostan Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca)
