RAZMATRANJA O BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI

2. razmatranje

MARIJA U SLUŽBI BLIŽNJEGA

Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
Tada Marija reče:
"Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje,                                                                                                                      
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom...
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. (Lk 1,39-48; 56)

Osvrt na Riječ Božju:

Danas susrećemo Mariju na putu u Gorje, u grad Judin, k svojoj rođakinji Elizabeti. Marija nosi Život i susreće se sa životom u Elizabetinom krilu. Život se događa u dinamici hoda, u radosti susreta i u novosti blagoslova. Svaki život posebni je Božji blagoslov za roditelje, obitelj i Crkvu. Marija je to znala i zato odlazi Elizabeti da joj služi, da joj pomogne... Ona ima oči otvorene za drugoga i srce spremno da pomogne, ne zbrajajući i oduzimajući koliko će ju to napora i truda stajati. Marija je u službi Života, u službi potrebitih. Njezino služenje donosi Elizabeti snagu Duha Svetoga, a njezinom djetetu radost i razigranost susreta s Isusom pod Marijinim srcem. Nadahnuta Duhom Svetim, Elizabeta prepoznaje u Mariji Majku Gospodinovu koju već sada naziva blagoslovljenom i blaženom.

Na taj pozdrav, Marija odgovara ljepotom svoje duše veličajući Boga i kličući mu jer pogleda na neznatnost svoje službenice. Ona je svjesna velikih Božjih djela u svom životu zbog kojih veliča i slavi Ime Gospodnje.

Primjena na život:

Marija nam je poticaj i nadahnuće kako živjeti s Bogom u službi braće i sestara. Ona vidi dalje od svojih briga i potreba, ne zaustavlja se nad njima, već vidi potrebu drugoga. Ne štedi se, ne prigovara, iako je sama u blagoslovljenom stanju, već se neumorno daje u službu svojoj rođakinji Elizabeti. Služiti znači ljubiti, a ljubav je uvijek dar, radost i obostrani blagoslov. Marija je svojim služenjem donijela Boga u Elizabetinu kuću. Tako i mi, kada služimo drugima i kad smo velikodušni prema njihovim potrebama, darujući im svoje vrijeme, svoju blizinu, ohrabrenje, osmijeh, ne zatvarajući se u svoj mali svijet, postajemo nositelji Boga i blagoslova onima kojima nas Gospodin šalje poput Marije. Služenje je put do Boga i čovjeka. Ono čini čovjeka radosnim i oslobađa ga od njegove sebičnosti i egoizma. Darujući se postajemo sve više i više slični Marijinoj duši i Marijinom srcu, a zar nju Gospodin nije izabrao da bude srce njegovog Srca? 

Pomolimo se:

Bože, dobri naš Oče, i danas nas zoveš da poput Tvoje Majke idemo braći i sestrama, da im nosimo Tebe i da im radosnog srca služimo. Blagoslovi naš rad, da služeći bližnjima, veličamo Tebe, slavimo Te poput Tvoje Majke i živimo Tvojim životom. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Tekst: s. Ilijana

Izvor: SESTRE KARMELIĆANKE – BREZOVICA (samostan Kraljice Karmela)