AUTOR: p. Niko Bilić, SJ

Karmel nas privlači jer je vezan uz Isusovu Majku Mariju i njezine duhovne visine, čistoću srca i predanje. Karmel živi u našoj pameti kao poziv na gorljivost i revnost proroka Ilije koji je djelom, pred svim narodom spektakularno dokazao ono što prorokovo ime kaže: "Jahve je moj Bog". Dokazao je Božji autoritet.

Karmel dan-danas privlači duše jer je sv. Ivan od Križa, mistični naučitelj Crkve, upravo kao "Uspon na goru Karmel" opisao naš put do potpunoga sjedinjenja s Bogom. Karmel gori kao baklja vjere u Crkvi Božjoj zbog sestara i braće koji pod karmelskim plaštem, njegujući kontemplativni život, neumorno mole i rade, čuvaju ideal koji ne prestaje pozivati. U našem glavnom gradu Zagrebu Karmelska je Gospa posebice istaknuta jer se uz njezin blagdan na vrh Zagrebačke gore slavi Majka Božja Sljemenska – Kraljica Hrvata.

Biblijski temelji

Zavirimo li u Sveto pismo tražeći značenje gore Karmel, zacijelo ćemo najprije zastati na čuvenom velikom "sudu" svega Izraela koji priređuje prorok Ilija, a opisan je u glasovitom 18. poglavlju Prve knjige o Kraljevima. Prorok želi da sav narod bude na okupu i sve ih poziva da odluče hoće li se klanjati pravomu, živomu Bogu ili će i dalje "s obje noge šepati" (1 Kr 18,21). Prorok se sam suprotstavlja velikom mnoštvu od 450 proroka lažnoga božanstva Baala (1 Kr 18,22). Ilija popravlja oltar Gospodinov (1 Kr 18,30), Ilija se moli (1 Kr 18,36). Ipak s prekomjernom revnošću izruguje lažne proroke (1 Kr 18,27), i pretjeruje u dokazivanju Božje moći da prihvati njegovu žrtvu (1 Kr 18,35). Sam će prorok nakon toga prvoga karmelskoga iskustva uz veliki strah za svoj život proći iskustvenu školu Božjega milosrđa na onoj prvotnoj svetoj gori, Horebu (1 Kr 19,8). Stoga će njegovo drugo karmelsko iskustvo biti dublje, suzdržanije.

Premda se imenom ne spominje, predaja pamti da je gora na kojoj je poslije Ilija daleko povučenije živio, upravo Karmel. Neće on krenuti u akciju, nego tek kad mu Božji nalog za to dođe. Tako je kad treba donijeti Božji sud kralju Ahabu i kraljici Izebeli nakon što su dali ubiti Izraelca Nabota samo da se domognu njegova vinograda (1 Kr 21,18). Tako je i poslije, kad po naredbi koju mu donosi Anđeo Gospodnji Ilija glasnicima oboljeloga kralja Ahaba prenosi Božju prijetnju. Neće on sići ni kad cijele čete dolaze po njega, jednom (2 Kr 1,9), dvaput (2 Kr 1,11). Tek kad mu, po dolasku treće čete, Anđeo Gospodnji prenosi Božju zapovijed, prorok će sići u Samariju do kralja (2 Kr 1,15). Da Ilija boravi na gori pokazuje glagol "sići" i u nalogu Božjemu (1 Kr 1,18; 2 Kr 1,15) i u opisu da je prorok sišao (2 Kr 1,15). Još jasnija je potvrda u opisu da je Ilija svoje obitavalište sada imao na vrh brijega (2 Kr 1,9). Karmel tako na Ilijinu primjeru upozorava ne samo na njegovu gorljivost i poduzetnost, nego i na to da Bog nipošto ne oduzima budućnost svojemu proroku, nego ga dovodi do toga da u drugoj, zrelijoj fazi živi s Bogom koji mu se nije objavio u vihoru, ognju i potresu nego u velikom miru, u nježnom povjetarcu (1 Kr 19,12). 

Važan Elizej

Je li Karmel ujedno i dodatni dokaz koliko je Elizej, učenik i nasljednik Ilijin, za Bibliju važan i istaknut premda je u pozadini i ostaje nekako po strani? Poznato je da svetopisamski opis puno iscrpnije i realnije opisuje Elizejevo djelovanje, s daleko manje preuveličavanja, pa možda i služi kao podloga za izvještaje o slavnom proroku Iliji. Elizej se primjerice puno više mora založiti i aktivirati kad, poput svojega učitelja, vraća život preminulom dječaku. Čudo sa uljem kojega neće nestajati, ograničeno je i skromnije prikazano – nije Elizej prvo za sebe tražio kolačić. Dulji je vijek njegova djelovanja i Elizej daleko više zahvaća u nacionalno i internacionalno zbivanje, a nema pri tom ni masovnih okupljanja, ni masovnih ubijanja. Upravo za Elizeja jasno stoji podatak da se nakon Ilijina odlaska iz Jerihona uputio na Karmel, prije nego će se vratiti u Samariju (2 Kr 2,25). Kad je velikoj ženi iz Šunema nesretno preminuo sin ona će proroka Elizeja osobno ići potražiti na goru Karmel (2 Kr 4,25). Karmel je dakle Elizejevo mjesto i pripada u život ovoga proroka koji ima osobitu vrijednost jer živi s učenicima, s njima je u siromaštvu, čudesno je umnožio kruh tako da je bilo dosta za sve i preostalo je. No najviše se ističe time što i nakon što je već u grobu još uvijek djeluje pa je tako starozavjetni pralik Isusov. Iako Iliju pamtimo, očito je i Elizej "karmelićanin".

Izvori

Karmel je u Bibliji dio Staroga zavjeta. U jeziku Svetoga pisma sam naziv "karmel" označava voćnjak ili vrt na plodnom tlu, ali i prve plodove koji se prinose Bogu. Riječ je bliska vinogradu ("kerem") koji joj je osnovica. Kao zemljopisni naziv u Bibliji se Karmel pojavljuje već u Knjizi Jošuinoj koja opisuje dovršetak Izlaska, dolazak Božjega naroda u Obećanu zemlju. Ondje je Karmel kraljevstvo koje je Jošua osvojio (Jš 12,22), a pripast će plemenu Ašerovu (Jš 19,26). U doba prvoga kralja Šaula Karmel je vezan uz njegov neposluh Božjoj zapovijedi. Kad ga prorok Samuel traži da mu javi Božji sud, Šaul je baš na Karmelu postavio spomenik svoje vlasti i pobjede (1 Sam 15,12).

Davidova baština

Karmel u pripravi za slavne vrhunce biblijske povijesti s kraljem Davidom već jasno označava bogatstvo i obilje, ali i Božji sud. Ondje, na Karmelu, gospodarstvo je opakoga Nabala, sa stadom od četiri tisuće grla (1 Sam 25,2). Očito se na padinama Karmelske gore Abigajila, Nabalova žena, kao uspješna posrednica i zagovornica susreće s Davidom (1 Sam 20,20), a ona ne samo da unaprijed izriče mesijansko proroštvo o vječnom Domu Davidovu koji Bog sprema (1 Sam 25,28), nego će kao udovica poći za Davida i postati mu ženom (25,42; 30,5; 1 Ljet 3,1).

Proročki simbol

U Pjesmi nad pjesmama Karmel služi kao usporedba za ljepotu ljubljene zaručnice (Pj 7,6).

Kod velikoga proroka Izaije Karmel će biti povezan s Libanonom, Šaronom i Bašanom. Ogoljeli Karmel označava teško razdoblje za izabrani narod pod neprijateljskom vlašću (Iz 33,9). U isti mah divota Karmela stoji kao znak u najavi radosnoga povratka svih otkupljenih. Ista "divota" Božje slave koju izabrani narod motri, označava i ljepotu Karmela (Iz 35,2).

Jeremiji Karmel ponajprije služi u Božjoj prijetnji Egiptu da će doći napadač koji je kao Karmel nad morem (Jr 46,18). Još nam je draže što i u posljednjim poglavljima, koja uglavnom opisuju propast izabranoga naroda pod Babilonom, prorok opet uzima Karmel ali sada u utješnoj Božjoj najavi da će kao dobar pastir vratiti Izrael na bogate pašnjake (50,19).

Mali proroci, u zaključku Staroga zavjeta, Karmel stavljaju u negativna proroštva koja upozoravaju da će njegovo bujno zelenilo i snaga presušiti. Kod Amosa Karmel je u Božjoj prijetnji da će mu se vrh osušiti kao i nekad bujni pašnjaci (Am 1,2). Ako je ta najava upućena Izraelovim susjedima, samom Božjem narodu Gospodin najavljuje sud kojemu neće izbjeći sve da se na vrh Karmela sakriju (Am 9,3). Nahum se vraća Izaiji, stavljajući Karmel uz Libanon i Bašan, ali također u najavi gnjeva Božjega od kojega je Karmel uvenuo (Nah 1,4).

Zaključak

Karmel izvorno u Bibliji upozorava na bujno zelenilo i plodove. Od ulaska u Obećanu zemlju ima i zemljopisno značenje. Od Davidova doba mjesto je bogatstva. Sve to vjerojatno je pozadina da prorok Ilija upravo ondje nasuprot Baalovoj razmetnoj, lažnoj plodnosti suprotstavlja onu istinsku, Božju. U skladu s redovitim proročkim najavama, Karmel će stajati i kao znak prijetnje i kao znak spasenja. A na Elizejevu primjeru, Karmel još jednom upozorava kako nas Biblija poziva da otkrijemo vrijednost onoga što redovito zanemarujemo jer je po strani i u pozadini.

Foto: Wikimedia media commons