Kako postati Kristov apostol? Gospodin odabire i određuje koga će poslati (Lk 10,1). Tko samoga sebe postavlja, promašio je. Gospodin naime jedini čini da apostol bude – kako to Pavao tumači – novo stvorenje (Gal 6,15). Novo nebo i nova zemlja, kojima se nadamo na kraju vremena, evo već su tu, u biću Isusova apostola. Otac Isusov, koji je na nebesima, zapisao je kod sebe njihova imena i to je apostolima pravi poziv na radost (Lk 10,20).
Isus šalje apostola da na svojemu putu surađuje s onom prvom osobom s kojom dijeli životni put, s kojom sudjeluje u istom poslanju i zadaći. Ne šalje Gospodin solo-igrače, nego dva po dva čovjeka (Lk 10,1).
Gospodin na tijelo svojega apostola stavlja svoje biljege pa starozavjetno obrezanje ili neobrezanje više nemaju značenja (Gal 6,15.17). Znak vječnoga, vjernoga Božjega saveza apostolu je križ Isusov. To mu je jedini ponos (Gal 6,14). Svaka apostolska patnja postaje dio Gospodinove žrtve, postavljena je na njegov sveti križ i tako je posvećena.
Apostol ima svoj vlastiti mir („mir vaš“ Lk 10,5) koji mu je Gospodin dao. Uživa majčinsku toplinu i ljubav Božju, skrb i nježnost o kojoj prorok Izaija piše. Bog ga u krilo prima i u naručju nosi, miluje ga i tješi kao mati sina (Iz 66,13). Hrani mu dušu kao što se dijete hrani na majčinim grudima (Iz 66,11). To je očito izvor mira i milosrđa (Gal 6,16) koji se onda kao nabujala rijeka (Iz 66,12) prelijeva na svakog onoga tko je prijatelj mira (Lk 10,6).
Apostol ide onamo kamo će sam Gospodin doći (μέλλω Lk 10,1). Poput Ivana Krstitelja on je preteča. Definicija i snaga njegova poslanja jest lice Kristovo jer Gospodin ga šalje pred svojim licem (πρόσωπον Lk 10,1). Otac nebeski želi da Sin njegov ljubljeni, u kojemu ima svu milinu (Lk 3,22), dođe među nas, a apostol pripravlja mjesto.
Što Gospodin daje svojemu apostolu? Daje mu da poput njega bude janje, janješce, kao Jaganjac Božji, i kad je bačen među vukove (Lk 10,3).
Gospodin svome apostolu daje veliku slobodu. Nisu mu potrebni vlastiti financijski manevri i goleme novčane zalihe. Može bez silne prtljage i brojnih pomagala na posao. Ne mora isticati protokolarne pozdrave. Gospodin ga oslobađa od sebične, pretjerane brige za prehranu. Primit će Kristova poslanika za obiteljski stol, ponudit će mu jelo (Lk 10,7.8). Dobit će apostolsku plaću koju vrijedno zarađuje (Lk 10,7). Zato mu treba apostolska strpljivost i postojanost: u koju kuću uđe, ondje ostaje (Lk 10,7).
Gospodin apostolima daje da im se u njegovo ime i zlodusi pokoravaju (Lk 10,17). Daje im moć da, tamo gdje ih prime, donose zdravlje (Lk 10,9). U tome liječenju očituje se i iz toga slijedi glavna poruka o kraljevstvu Božjem.
Učitelj ih oslobađa od prisile uspjeha. Idu i mir donose onamo gdje su dobrodošli. Ako ih ne prime, ne moraju na silu. Sve što su dužni jest prenijeti poruku da je Bog pravi, vječni Kralj i da je blizu (Lk 10,11). Sud nad onima koji ih ne prime pripada Bogu, pridružuju se sudbini Sodome (Lk 10,12).
Gospodar šalje apostole kao žeteoce na svoju njivu da prikupe zrele plodove. Prvi Isusov nalog apostolima jest da usrdno mole (Lk 10,2). Apostol je prije svega molitelj. A u središtu apostolskoga poziva čudesno je, najbrže Božje uslišanje. Tek što im je zapovjedio da zdušno mole (Lk 10,2), već ih šalje na posao (10,3). Oni su odgovor na molbu upućenu Gospodaru žetve.
Autor: p. Niko Bilić, SJ
Izvor: Biblijski portal
Foto: Cathopic
