AUTOR: Fr. Tomislav Kraljević, OP
Marija Magdalena
Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otra ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Iv 12, 3
Juda, zamjeraš mi raskošno rasipanje? Zar nisi vidio kako je uskrisio moga brata Lazara? Zar nisi čuo glasove koji su mu klicali i pozdravljali ga kao kralju? On mi se obraćao kao nitko do sada. Klečala sam do njegovih nogu gutajući Riječi života vječnoga.
Da, u njemu sam prepoznala Gospodina svoga života, i po ovom skupom i bezuvjetnom pomazanju, izražavam mu svoju ljubav i zahvalnost.
No ima još nešto više i važnije. Čula sam mrmljanje i ljubomoru. Primijetila sam slijepu mržnju i prigušeno protivljenje. Mnogo ih je koji ga ne prihvaćaju, koji ga odbacuju. Podsjećaju me na proroštvo Izaije o Slugi patniku koji ulazi u smrt da bi nas svojim ranama izliječio (Iz 53, 5). On je kralj koji slavodobitno ulazi u grad i u isto vrijeme je i nevina žrtva. Ako sjena smrti vreba život kako se osloboditi? Kojim oružjem odgovoriti?
Ljubavlju. Ona je izrečena kroz pomazanje – ljubav je proroštvo i molitva. Proroštvo jer otkriva da je On naš kralj, naš Učitelj, onaj koji ima Riječi života vječnoga. Molitva jer je miris koji je ispunio kuću i šapuće: Ljubim te Gospodine, snago moja. Ps 18
Juda, toliko toga sam ti hitjela reći ali me tvoj pogled ušutkao. Slušaj Onoga koji je rekao: Zaista kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će vam se i ovo što ona učini – njoj na spomen! Mt 26, 13
Danas se ispunilo ono što su vaše uši slušale. Čuli ste što sam učinila za njega. Učinite i vi isto: tamo gdje raste mržnja odgovorite pomazanjem ljubavi. Milosrđe je naše jedino proročanstvo.