AUTOR: fr. Srećko Koralija, OP
U središte današnjeg evanđelja stavljen je napet odnos između Isusa i Židova. « Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju ». Isus ih pita : Za koja me od djela kamenujete?
Za opstanak života ključna je kvaliteta odnosa. Tome nas uče već prvi biblijski retci. Čovjek brzo biva nagrižen a nerijetko i umire kada je odnos narušen. Odnosi nas određuju, pogotovo oni intenzivni, jedan na jedan kada se ne može tako lako nekud otići već se naprosto iz raznih razloga trebaju živjeti, bilo da je riječ o braku, vezi, duhovnom pozivu ili drugim intenzivnim društvenim zajednicama u kojima jako dolaze do izražaja znanje, karakter, mentalitet, afekt. Čovjek kroz intenzivan odnos upoznaje sebe i bližnjeg u skoro svim situacijama. Nama ljudima često nedostaje samokritike, a ona je nužna u odnosima. Čin uvida u vlastite pogreške i uvažavanje tuđeg mišljenja je uvjet zdravog odnosa s bilo kim. Lako je nekome reći 'što ga ide' i otići s kave, rasprave, druženja no kad treba ostati pod istim krovom nakon takvog jednog iskustva, odnosi se vrlo često zakompliciraju. Stoga je važno čuvati dostojanstvo i sakralnu dimenziju odnosa, a za nju je važna poniznost a ne poniženje. To je ono čemu nas uči i liturgija.
Da bismo činili dobra djela, ponajprije, kao kršćani, trebamo postaviti pitanje: Učitelju, gdje stanuješ? – jer će nas to pitanje upraviti prema otkrivanju bližnjega kroz otkrivanje Božjih riječi kao putokaza. Isusove riječi nisu prijetnja, već život. Židovi iz današnjeg evanđelja shvaćali su Isusa kao ugrozu njihove egzistencije. Da se izrazim biblijski, nisu željeli razumjeti gdje Isus stanuje.
Pitanje: Učitelju, gdje stanuješ? znači spremnost da se bude poučen, a to ide puno dalje od puke razmjene riječi, nedoumica kao i primanja raznih teoretskih pouka. Učenik slijedi učitelja kamo god ovaj išao. Svjedočanstvo je onda također i objava. Onaj kojega je Bog poslao izgovara riječi Božje, objavljuje ih drugima: »I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji« (Iv 1, 34). Od učenika se traži istinski angažman i odustajanje od raznih spekulacija i negativnih prognoza koje ga sputavaju da neometano slijedi Učitelja i životom svjedoči njegovu riječ i djelo.
Stoga biti propovjednik znači i slojevito upijati te razumijevati stvarnost kroz Božju prisutnost. Susret s Isusom nije vrebanje niti gledanje s visoka, već najprije osluškivanje i naporno traženje smisla. Da bi se to ostvarilo na zdrav način, valja ulagati trajne napore jer je svako usmjerenje dugotrajan proces. Teško je ostvariti promjenu na brzinu. Čovjeku je izrazito teško mijenjati ljestvicu vrijednosti odmah, doživjeti obraćenje odmah, shvatiti svrhu odmah. Sve zahtijeva određenu disciplinu i ogledalo u djelima stvarnosti. To se ogleda u Isusovim riječima : „djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu“.
