AUTOR: fr. Srećko Koralija, OP
Isus nam danas kaže :“Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.“
Čuvanje riječi znači traženje Božje mudrosti. Postoji ona poznata priča o Salomonu koji je zatražio mudrost ond. mudro srce kad ga je Bog upitao što želi. Čvrstinu njegovog smjera valja čitati kao mjerilo života. Zadobivanje mudrosti u sebi sadržava ne samo stjecanje znanja već i pravilno upravljanje emocijama, životom, materijalnim dobrima, pronicljivost, društvenu i emocionalnu inteligenciju tj. sve ono što čovjeka čini kvalitetnim. Iščašenje bilo kojeg od ovih nekoliko ključnih aspekata ljudskog života zapravo vodi u propast. Stoga je i važno stalno se odlučivati na zadobivanje mudrosti.
Priča iz evanđelja prokazuje zamke u međuljudskim odnosima i prikazuje poruku smirenosti kontrole nad situacijom (Isus). Da bi ostvarili svoje planove (nerijetko manipulativne, egoistične i perfidne) ljudi iskorištavaju jedni druge. Neki to čine eksplicitnim nasiljem (verbalno, fizički, pasivnom agresijom, mobingom itd.) a neki 'na finjaka' (tj. ulizivanjem i pretjerivanjem u pohvalama). Jedno i drugo je poput pljeve koja se u trenu rasprši pred težinom mudrosti koja ostaje čvrsta. Jedni druge trebamo podržavati i koristiti znanja i vještine, učiti jedni od drugih, ali ne i iskorištavati jedni druge.
Ne smije riječ ogovora i manipulacije bit jača od riječi evanđelja; ako i pokuša bit će kao pljeva što je vjetar raznosi (Ps 1). Slikovito rečeno: ako npr. početnik u nekom zanatu dođe nekome tko je stari majstor i počne ovoga poučavati, ovaj će ga odmah "smjestiti" jer iza sebe ima puno više prijeđenih kilometara zanata nego li taj početnik. Tako je i sa stjecanjem mudrosti. Na putu se naravno i pada i griješi, ali bitan je smjer. Hvataj mudrost u svoje krilo, a ne druge u zamku. Metaforom rečeno: ludog cara ogoli mudrost, a mudrog cara zaogrne blagostanje.
Liturgija nas konstantno podsjeća na to da imamo pouzdanje prema Onome koji jest veći i koji će uvijek bit veći od nas. Ako je Bog koji zna sve i ljubi sve stvorio čovjeka na svoju sliku, onda taj čovjek treba i ljubiti tog Boga i sve svoje od Boga dobivene snage ulagati da mu bude što sličniji. Duhovno gledano, čovjek treba dopustiti da ga istina mijenja, da ga nova saznanja vode u nova područja, odluke i stavove prema drugima. To je zapravo put nasljedovanja Krista i njegove riječi.
Neka uminu kratkovidnosti, površnosti i slijepe mentalne i mračne duhovne staze. Neka se rodi djetinji pogled, procvate ljepota i utjelove Mudrost i Istina. Isus je Put, a onima koji u Krista ne vjeruju: neka ne zanemare njegov ozdravljujući primjer ljubavi, blagog pogleda, strpljivosti, bdijenja i razlog mudrog življenja i djelovanja.