AUTOR: fr. Alojz Čubelić, OP
U Bogu tražimo i pronalazimo mir, snagu i nadahnuće. U Njemu pronalazimo sebe i drugoga, neovisno o tome što smo svi na stanovit način preljubnici i grešnici. Zato u kršćanstvu imamo prvobitno dodira s radosnom viješću. Ta vijest priprema i pruža čitavo biće prema obećanju nepoznate sreće. Radosna vijest je svjetlo i izvor radosti. No postoji li u našem stoljeću, u prevlasti znanstveno tehničke civilizacije, novosti koje su to u istinskom smislu riječi za naš duh i srce? Imamo li još išta dostatno snažno da bismo bili kadri sve staviti u pitanje? Jesmo li prikovani i izmučeni onim što nas je u životu dosad ranjavalo i sputavalo da prežemo za onim što je pred nama i cilju hitimo? Jesmo li mi zapravo karikature kršćanstva jer se ni po čemu ne može zaključiti da smo radosna bića, nego radije oni koji siju strah i pesimizam u odveć izbezumljeno čovječanstvo? Ako je tako onda idemo nasuprot duha radosne vijesti, a to je smisao riječi evanđelje, onda idemo nasuprot duha kraljevstva ljubavi. Očekuje li tu novost naše društvo?
Trebalo bi se prisjetiti da i padovi mogu biti objaviteljski. Koliko smo puta čuli, za neke već otrcanu ispraznicu, kako na mladima budućnost ostaje. Kako god netko razmatrao o tom fenomenu činjenica je da bi upravo oni trebali biti nositelji nade. Ipak, oni oklijevaju u predvorju tog društva. Neki stvaraju umjetni raj. Neki preuzimaju sliku Boga koja ih deformira. Drugi iznova pronalaze čišći i zahtjevniji put kršćanstva. U najdubljoj tajnosti svoga srca čovjek očekuje svijet pravednosti, bratstva, svjetla, svijet u kojem „smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti (Otk 21, 4). Unatoč raznim pojavnim zaprekama i proturječnostima, Isus iz Nazareta nije prestao navješćivati tu radosnu vijest. Ono što čovjekovo srce najsnažnije želi Bog je započeo ostvarivati. Isus Krist je ta radosna vijest! To kraljevstvo koje je Krist uveo nije osuda svijeta, već osuda zla u svijetu, borba protiv svih njegovih oblika. Onaj koji sudjeluje u tom kraljevstvu ne može biti zatvoren prema drugima. Radosna vijest ne može po logici stvari biti tužna i umorna vijest. Ne može biti vijest koja dodatno u svijet unosi mučninu, nemir, nasilje i krv. Radosna vijest se radikalno protivi besmislu i svijetu iluzija. Stoga su puknuli okovi i snaga smrti upravo po otkupiteljskom djelu Isusa Krista koji je na sebe preuzeo teret naše krivice i neprestano onečišćenje duhovnog okoliša u međuljudskim odnosima.
