AUTOR: fr. Zvonko Džankić, OP
Isus je opet u Kani. Premda su ondje imali rezervirani stav prema Sinu Božjemu, čuvši za mnoga dobra koja učini, Galilejci mijenjaju mišljenje i iskazuju mu dobrodošlicu. Njegov boravak u Kani u znaku je susreta koji će jednom kraljevskom službeniku odnosno njegovu sinu promijeniti tijek života. Kako izvještava evanđelist Ivan, činovnik je imao bolesna sina u Kafarnaumu te je došao moliti Isusa za njegovo ozdravljenje.
Želio je da Isus pođe s njim u njegovu kuću i izliječi sina. Što je Isus rekao:„Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!“ Valja primijetiti kako se radi o oštrom odgovoru. Zašto Isus odgovara na ovaj način? Što nije bilo u redu sa zahtjevom dužnosnika? Što je Isus želio postići? Isus želi reći kakva bi naša vjera trebala biti. Kraljevski službenik bi vjerovao samo ako bi Isus pošao s njim u njegovu kuću. Htio je vidjeti Isusa kako liječi. Općenito, to je neki naš stav. Često očekujemo da se Bog očituje prema nekoj našoj želji i viziji. Sve ima biti baš onako kako smo mi posližili priču. Htijeli bismo Boga koji rješava probleme i s našega životnog puta uklanja teškoće, mijenja tijek događaja i dokida bol. Činovnik je uporan - ne šuti nego ponavlja molbu:„Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.“ Što Isus čini? On ne odlazi s njim ali daje odgovor pun obećanja i nade: „Idi, sin tvoj živi!“ Gospodin traži vjeru - puno vjere. Traži da kraljevski službenik povjeruje kako mu je sin već izliječen. Uskoro će saznati kako mu je sin ozdravio. Zbilo se pravo čudo i to upravo onoga trenutka kada mu je Sin Božji rekao da je njegov sin živ. Gospodinove riječi nisu kritika nego su one riječi istine. Svjestan je činjenice kako mnogima nedostaje vjera ili je pak ona mlaka.
Pravo čudo vjere je vjerovati bez ikakvog drugog jamstva – vjerovati u Isusovu riječ. Važno je razumjeti kako Isusov konačni cilj nije bilo fizičko ozdravljenje, iako je to bio čin velike ljubavi; nego povećati vjeru oca kroz dar sinovljeva ozdravljenja. Ovo je važno razumjeti jer sve darivano od našeg Gospodina ima za cilj produbljivanje naše vjere i obraćenje. Katkada to poprima oblik „znakova i čuda“, a katkada to može biti Njegova trajna prisutnost usred kušnje bez ikakvog vidljivog znaka ili čuda. Cilj kojem moramo težiti jest vjera, dopuštajući da sve što naš Gospodin čini u našim životima postane izvor povećanja naše vjere. Ovaj nas evanđeoski tekst pita: Kako živimo svoju vjeru? Vjerujemo li u Božju riječ ili samo u čuda? Vidimo kako Isus susreće i prihvaća sve ljude te ih ljubavlju potiče na obraćenje. Kako se mi odnosimo prema onima koji su drukčiji od nas? Ima li kod nas ljubavi i strpljenja da di ih saslušamo i svojim im primjerom ukažemo na Božju ljubav? Zato valja moliti: Gospodine, povećaj moju vjeru i pomozi mi da upoznam Tvoju savršenu ljubav u svemu.