Draga braćo i sestre, dragi slušatelji Radio Marije!
U srijedu smo započeli ovogodišnju korizmu znakovitim obredom pepeljanja. Pepeo na našim čelima podsjetio nas je na našu smrtnost, prolaznost i potrebu nepre¬stanog obraćenja. Za nas kršćane korizmeno je vrijeme osobito važno jer nas želi vratiti Bogu i braći ljudima. Na tom je tragu starozavjetni odlomak iz Knjige Ponovljenog zakona današnje prve korizmene nedjelje, koji se smatra jednim od najstarijih tekstova Biblije. U tom je odlomku jezgra vjere Izraelaca: Jahve je Bog naših otaca. On nas je izveo iz ropstva. Zato mu zahvaljujemo. Vjerni njemu, na¬dvladavamo sve kušnje i idemo napri¬jed. Bog Abrahamov je ušao u život i povijest svojega naroda. On je onaj koji oslobađa, koji želi čovjeka slobodna od svakog unutarnjeg i izvanjskog ropstva.
Prvi kršćani su jasno ispovijedali da je Bog došao među ljude kao čovjek za ljude. Njihovo vjerovanje je glasilo: Isus Krist je Gospodin. Snaga i jasnoća te vjere temelji se na iskustvu uskr¬snuća. On jedini spašava čovjeka, je¬dino on mu daje istinsku slobodu, svjedoči nam Sv. Pavao u današnjem drugom čitanju (Rim 10,8-13).
Evanđelje prve korizmene nedjelje (Lk 4,1-13) nas vodi u pustinju u kojoj prije svojega javnog nastupa 40 dana bo¬ravi Isus. Ogladnio je i tada mu pristupa napasnik koji ga iskušava. Tri su Zloduhove ponude Isusu. Prva je mogućnost da ljude podmićuje kruhom do kojeg se ne dolazi trudom i radom, nego „čudom". (Reci ovom kamenju da postane kruhom.) Kruh bez motike, rekli bi naši stari. Zemaljski mesijanizam, koji se ograničava na životni standard i gospodarsko blagostanje. To je put jednostavne i olake popularnosti koja se postiže tako da se spasenje svede na „imati“, tj. na puku ekonomsku razinu. Isus se nalazi pred napašću da cjelovito spasenje čovjeka svede na takav materijalistički projekt. U vrijeme siromaštva, rata, nesigurnosti, nezaposlenosti i posljedično – kad ljudi ne uspijevaju otplaćivati podignute kredite – te ostaju i bez svojih kuća i stanova, može nam se učiniti da je spasenje u rješavanju socijalnih pitanja i problema. K tome kriterij prema kojemu ćemo biti suđeni glasi: „Ogladnjeh i dadoste mi jesti, ožednjeh i napojiste me, stranac bijah i primiste me, gol i zaogrnuste me (...). Štogod učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 35-36.40). No, Isus jasno otklanja tu napast: "Ne živi čovjek samo o kruhu!" (Lk 4,4).
Ne tvrdimo, dakle, da nam materijalno nije potrebno, ali je veliko pitanje je li nam ono dovoljno? Đavao s tom napašću prilazi Isusu u prilično nezgodnom trenutku: Isus je gladan jer 40 dana nije ništa jeo. No, premda se radi o kruhu, o kojemu ovisi naš život, Isus je svjestan da se briga za kruh može pretvoriti u ropstvo ako nije vođena nutarnjom slobodom i sviješću da čovjek ponajprije živi od ljubavi, od trajnih i neprolaznih vrijednosti, od Riječi Božje, te da postoji nešto vrjednije od kruha, mjesečnih primanja i životnoga standarda.
Napasnik zatim Isusu nudi mogućnost da uz pomoć ze¬maljske vlasti prisili druge na poslušnost. (Ako se pokloniš preda mnom, sve je tvoje.) Opet vječita ljudska napast: Dat ću ti sve – ali ako mi se pokloniš! Ucjena i kupovina! Bit će ti, ako mi se pokloniš! Drugim riječima: odreci se sebe i svoje savjesti; odmetni se od Boga, pogazi sebe i prihvati moja pravila igre. Isusu se nudi da, umjesto slobode i istine, izabere vlast i moć. Njegov je odlučan odgovor: Klanjaj se Gospodinu Bogu svom i njemu jedinome služi. Nutarnja, duhovna sloboda je najveća sloboda. To je ona najdragocjenija odlika ljudskoga bića.
Tu je također i treća ponuda: medijska slava i spektakularnost: Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje. Ta pisano je: Anđeli ma će svojim zapovjediti da te čuvaju. Isusu se nudi pozornica gdje bi on izvodio svoja spektakularna čudesa, isključio bilo kakvu sumnju u svoje sposobnosti i djela te tako isključio potrebu vjere u Boga. I mi vidimo kako razni karizmatičari nude ozdravljenja, iscjeljenja, čudesa, vjernici trče k njima, političari trljaju ruke i zagovaraju „religiozni turizam“. A prečesto je riječ o običnoj instrumentalizaciji vjere i religioznosti za površne i sebične ciljeve. U igri je na skriven način prisutno i pravo napastovanje Boga: on bi se morao dokazivati svojim čudesima da bi mu se vjerovalo. Preda nj stavljamo zahtjeve i od njega tražimo dokaze da je na djelu on - pravi Bog. A u stvari čovjek želi pokazati svoju moć te Božju bespotrebnost i njegovu suvišnost u našemu ljudskom životu. Želi ga se učiniti nevažnom i nepotrebnom 'hipotezom' za naše odnose i naš svijet kojim smo u stanju vladati mi ljudi. Isus je i pred tom ljudskom napašću kategoričan i jasan: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega! Ne traži od svoga Stvoritelja da se on dokazuje pred Tobom - svojim stvorom.
Dakle, visoki životni standard, vlast i utjecaj, te medijska popularnost i slava ovoga svijeta! Sva se ljudska nesreća i sva se sotonska zloća sažela u ove tri ponude Isusu. To su tri robovanja, tri izvora našega ljudskoga grijeha. Uživati, vladati i biti slavan! Koliki nasjedoše i još uvijek nasjedaju na ove tri đavolske ponude! Koliki uništiše vlastite živote i živote tolikih oko sebe žedno pijući s ovih „triju izvora".
Draga braćo i sestre, vjeru u Boga prate kušnje. Povjerenja i pouzdanja u Boga nema bez kušnji i napasti. Svi mi možemo birati između Božjih obećanja i zamamnosti zla. Svaki put kad se odlučujemo između dviju stvarnosti, između Boga, njegove riječi i njegovih obećanja s jedne strane i naših projekata, zamisli i želja, na neki smo način kušani. Vjernički hod s Bogom je uvijek novo odlučivanje, uvijek novo polaganje ispita na hodu vjere i zajedništva s Bogom. Ne čudi stoga što već na prvim stranicama Biblije su¬srećemo naše praroditelje koji ne izdržavaju na ispitu kušnje: zavodnik nas navodi nas da se odlučimo za samodostatnost i neposluh Božjoj riječi te da umjesto Boga i njegovu riječ izaberemo sebe i svoj „ja“.
Današnji evanđeoski tekst završava riječima: „Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od Isusa do druge prilike.“
„Do druge prilike!“ Ta druga prilika u kojoj nas đavao kuša je svaki dan.
Korizma je zato, draga braćo i sestre, milosno vrijeme našega obraćenja, povratka Bogu i njegovoj riječi kao izvoru života i spasenja. Amen.
