AUTOR: fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP

U djelu Nasljeduj Krista Toma Kempenac piše: „Mnogi ljudi žele ući u Kraljevstvo nebesko, ali samo neki žele nositi Isusov križ. Mnogi ljudi žele sudjelovati u Isusovoj radosti, ali samo neki žele sudjelovati u njegovoj patnji“. Toma piše onako kako jest i to ne bi trebalo nikoga iznenaditi. Naime, križ na prvi pogled nije privlačan, jer u njemu prepoznajemo ono pred čime svi najviše strepimo, a to su patnja i smrt. Što reći o patnji i smrti? Patnja je neizbježna na ovome svijetu. Ne trebamo se zavaravati da patnje nema i da patnju nikada nećemo doživjeti. Ako se budemo zavaravali - kad nas patnja jednom sustigne - može se vrlo lako dogoditi da ćemo Boga ili druge ljude okriviti za ono što nam se dogodilo. A onda ćemo teško pronaći izlaz.

Kad smo u nevolji, Boga ne smijemo okrivljavati, već mu se trebamo obratiti za pomoć. Ako vjerujemo, pomoći će nam. Možda ne uvijek onda kad mi to očekujemo i možda ne uvijek na način na koji mi to očekujemo. Ali će nam pomoći. Pomoći će nam da se s patnjom nosimo. A to je jedini način da patnju pobijedimo. Nositi se s patnjom, znači poslije svega pobijediti patnju. Onako kako je to Isus učinio. Prihvativši križ, pobijedio je križ. Onaj koji ne želi prihvatiti križ, a želi se nazivati Kristovim učenikom, prije ili kasnije će biti u velikoj opasnosti da izgubi vjeru. Prisjetimo se apostola Petra koji je tri puta zatajio Isusa i to kad je bio u opasnosti da i on završi na križnom putu.