Ribari – žrtve tigrova
Na lađi sam na rijeci Gangesu. Naslonjen na misnu torbu gledao sam prema obali. Pod palmama kunjaju kolibe, mir, mir posvuda. Mir i pjesma Durgapoda, gangeškog lađara. I kasnije molitva krunice. Predmolim, lađari odgovaraju. U večernjoj tišini nižu se Očenaši i Zdravomarije, te molitve stare već dvije tisuće godina, no uvijek tako nove, divne, utješne. I to već stoljećima ponavljane, ali ne monotone, ne umaraju, već odmaraju, podižu, pune dušu nečim nebeskim.

Moleći stigli smo pred ribarsko selo. Podiže se novo selo. Dosad su živjeli na nasipu uz Ganges, svi u malim kolibama, često po dvije i tri obitelji u jednoj kolibi. Dugo smo se morali boriti da dobijemo zemljište za njih. Napokon smo ga dobili na dva mjesta: dva mala zaseoka sa po 23 i po 20 koliba. Daj, Bože, zdravlja, pa ćemo sve dovršiti prije kišnog doba.
Bilo je 11 sati u noći kad smo se iskrcali pred kapelicom. Budući da je bilo kasno, mislio sam s lađarima izmoliti večernju molitvu, leći i odmoriti se nakon uistinu teška dana. No mi pred kapelicu, kadli pred nas skočiše kao mali zečići, Šunilova dječica. Oni su ćućali uz kapelicu i čekali na nas. Ma znate, bio je krasan onaj njihov »Ðoe Ðišu! — Slava Isusu!« Zaboravio Ante i na umor i na pospanost i na devetnaestosatni dan. Jutros sam od četiri sata na nogama. Ma nakon tako krasna dočeka, nakon ovog blagoslova iz dječjih usta ma još će moći do ponoći. I moglo se, i to s kakvom srećom i za mene i za njih.
Pranje svećenikovih nogu, pozdravi, blagoslov bolesne dječice koju su majke odmah donijele. Kakva ponoć! Bijeli bjelcati dan u susretu ljubavi. No bila je i jedna tužna vijest: opet su dva ribara nastradala u džungli južno od Bague. Na istom mjestu u tri dana tigar je obojicu odnio dok su lovili ribu.

Odhirova udovica poklonila se i po bengalskom običaju dotaknula se svećenikovih nogu, kleknula pred oltar sa sinčićem u krilu i gorko zaplakala. Podigao sam je, blagoslovio i pred svima obećao da ćemo svi mi, čitava zajednica, biti uz nju i uz njezina sinčića u toj njezinoj teškoj kušnji. Siromašni ribari već su među sobom skupili nešto milostinje i hrane za nju. Siromah siromaha najbolje razumije.

Jedna lijepa pjesma večernja molitva zapravo je bila jutarnja, jer je ponoć već bila prošla oni odoše u svoje kolibe, a ja ostah u kapelici. Ali daj ti spavaj nakon tako sretna dana! Pa mi misli poletješe k vama, dragi naši suradnici i suradnice. Zahvaljujući vašim molitvama, žrtvama, adoracijama, sve je tako lako, pa čak i dvadesetosatni dan!
Još jednom: hvala, od srca hvala!
Mnogo vas sve voli vaš o. Ante
Maria Polli, veljača 1979.

(Članak objavljen u Malom Koncilu, svibanj 1979.)

Molitva

Gospodine, molimo te za milost da po moćnom zagovoru o. Ante i mi u naše obitelji vratimo večernju molitvu, kako bi u večernjoj tišini nizali Očenaše i Zdravomarije. Neka nam te molitve vrate zajedništvo, neka nas odmore, podignu i napune dušu nebeskim plodovima kako su punile dušu našeg misionara. Postanimo i mi misionari u našim obiteljima i našoj sredini.
Posebno te molimo za … ( navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju i cijeli svijet!

Večernja molitva misionara
„ Isuse, sjedim evo sam samcat pred zemljanim oltarom ove male seoske kapelice.
Svjetlo uljane svjetiljke titra i poigrava se na slamnatom stropu.
Već sam mnogo dana na pohodu mojih udaljenih sela.
Umoran sam i gladan danas. I groznica me trese.
Isuse, uhvatila me želja za čašom hladne vode,
za jednom narančom, da si utišam žeđ.
Ljudska slabost, Spasitelju. Oprosti mi!
Mala svjetiljka kao da je jače zasjala.
Pogled mi pade na tvoj križ, na tvoje probodeno srce,
na tvoje probodene ruke.
Tvoje ruke uvijek raširene, da nas sve zagrliš.
I neka se sreća proli mojim bićem.
I groznica, glad, žeđ i komarci – kao da to sve nestaje.
Kako li sam sretan, Isuse!
Kako je divno klečati pred tvojim oltarom sam samcat u ovoj tihoj noći.
Titrati i gorjeti, i na koncu za tebe izgorjeti, kao ona mala uljana lampa na oltaru.
Dok tijelo groznicom gori i ruke dršću kod oltara tvoga,
ti me čuvaj, Veliki Svećeniče,
Bože moj, koji razveseljuješ moju mladost!
Pred tvojim oltarom neka izgori ova uljanica svećeničkog mi života,
neka se ugasi daleko od buke svijeta,
daleko od ljudske utjehe, sred mojih dragih Sunderbanskih džungla;
neka goreći izgori pred ovim živim tvojim hramovima, pred kolibama tvojih sirotana.“
otac Ante

MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora.
Fotografija: otac Ante Gabrić, iz Arhiva Hrvatske pokrajine družbe Isusove.