Strašna oluja
Nisu prošle ni dvije godine od one strašne ciklonske oluje nad deltom rijeke Gangesa u Bengaliji. Računali su da je u samom Bangladešu nestalo oko dvije stotine tisuća ljudi. Mali otoci na ušću rijeke jednostavno su nestali.
I prije desetak dana usred tamne noći mlađaka, baš nekako nakon ponoći, za najviše godišnje plime, ciklonska oluja iz Bengalskog zaljeva podiže more oko tri metra i svom se snagom sruči na naše jadne zemljane nasipe. Jedan za drugim nasipi počeše pucati i kao kakve aveti počeše se razlijevati valovi slane vode po rižinim poljima, i po selima, i po ribnjacima. Male kolibe onih najsiromašnijih, sagrađene sve od blata, popadaše kao igračke. Sa svih je strana odjekivalo zapomaganje, a noć je tamna, kiša pljušti tako jako da se čovjek jedva drži na nogama. Sve se nastoji spasiti: i ljudi i krave i koze, a i zmije. Dječica su velika briga. Majke ih drže, njih, to svoje blago, no i one slabe padaju. Sestre Majke Terezije prve su pohitale u pomoć.
Koliko smo mogli, ljude smo prenijeli u našu misijsku postaju. Svi su blatni, mokri, zaprepašteni. I mlado i staro plače. Ostaviti svoje selo, svoj dom. Nisu to, doduše, palače, nego kolibe podignute od blata, no to je njihov dom, a srca su im prirasla uza nj. I već prije zore nekoliko starijih muškaraca otišlo je pogledati što je ostalo od sela. Imali su nekoliko krava i koza, pa žele vidjeti jesu li još žive i hoće li im tko dati trave ili sijena. U kolibi udovice Dasi bilo je pod košarom nekoliko pilića.
Žene su čekale na povratak svojih muževa da čuju posljednje vijesti.
O rodna grudo, kako si draga i slatka svima! I, naravno, misli su mi letjele u dragu domovinu Hrvatsku, na obale Neretve, na žale nezaboravnog Jadrana, na dalmatinski krš i šume, koje su ovih dana gorjele i gorjele. I svaka vijest iz domovine i nakon 50 godina tako je sveta, tako draga.
Dobra Majka Terezija a tko će drugi? odmah je poslala pun kamion hrane i odjeće. To smo razdijelili u dvadeset sela koja su najviše stradala. Ljudi su bili tako sretni i zahvalni. Radio i novine svakodnevno su javljali sve tužnije vijesti, no dok se službeno organizira pomoć, potrebno je dosta vremena.
Dotle se agencije srca i ljubavi odazivaju, odmah rade.
Budite i vi uz nas svojim molitvama i žrtvama!

(Glasnik Srca Isusova i Marijina, 2./86.)
Maria Polli, studeni 1985.

Molitva

Bože, po moćnom zagovoru našeg oca Ante udjeli nam milost da se izbavimo od svakog zla, ove pandemije, potresa, nesreća koje se svakodnevno događaju diljem svijeta. Posebno budi uz našu Hrvatsku i sve hrvate diljem svijeta. Budi uz njih i nas da u ovim teškim trenutcima budemo jedni uz druge kao što je bio o. Ante uz svoje siromahe.
Oče Ante, molimo te da u ovim teškim trenutcima prihvatimo Božje kušnje kao Božji dar i Božji pohod kako si i sam izrekao u olujnoj molitvi.
Posebno te molimo za … ( navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Uzdajmo se u Gospodina da, poput Antina primjera, ovakve kušnje budu prigoda za još veću vjeru, vjernost Bogu i novo pouzdanje.
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju i cijeli svijet!

Molitva u oluji

Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom,
ovim valovima Bengalskog mora, usred zimske noći, dok smo spavali.
Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra,
zemljani zidovi popustiše, sve se ruši.
Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote.
Zazivamo tebe sada. Bili smo te zaboravili.
Živjeli smo previše za sebe, za ovaj svijet, daleko od tebe.
I evo ti si nas pohodio. Odnio si nam ono na što smo se toliko oslanjali.
Ostadosmo sami. Ljudski govoreći: siromašni da se s tobom obogatimo,
da se tebi približimo, da na tebe mislimo, da mislimo na druge, na braću i sestre.
I evo, u ovoj nevolji obogatismo se ovom ljubavlju:
ljubavlju prema tebi, ljubavlju prema bratu čovjeku.
Misleći na njihovu bijedu, zaboravismo na svoju.
Hvala ti, o vječni Bože na ovoj kušnji!
Hvala ti na ovome daru, na ovom pohodu!
Ostani s nama da bismo mi mogli ostati s tobom,
da bismo mi mogli ostati jedni s drugima ljubeći se,
pomažući i služeći jedni druge.
Ova oluja, ovi morski valovi,
ova opustošenost oko nas tvoj je dar.
Obogatismo se i za ovaj život i za vječni život.

otac Ante

MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora.
Fotografija: Zvonimir Atletić