Nakon velikog „Amen“ kojim završava euharistijska molitva, cijela zajednica stoji jer je ovom molitvom nošena u Božju prisutnost i svoju budućnost u Kristu. Zajednica okupljena oko oltara sa svećenikom je u središtu otajstva. Na ovoj je slici skrivena zajednica koja na nebu s Kristom stoji pred Božjim prijestoljem. Sada počinje druga cjelina mise, koja se općenito naziva obred pričesti. Što se događa ovdje? Što se sada otkriva? Možemo i moramo odgovoriti s odgovorom koji se čini prejednostavnim, a čini se da govori i previše i premalo. Ali moramo ga dati i pokušati shvatiti njegov sadržaj. Odgovor je: ljubav. Događa se ljubav. Sada se otkriva ljubav. Ljubav je zajedništvo.
Iskustvo zajedništva koje je doživjela Crkva u euharistijskom slavlju naučilo ju je da ljubav ne može biti definirana na bilo koji način, a sigurno ne na zemaljski; odnosno uzimajući međusobnu ljudsku ljubav kao polazište, kao polaznu točku s koje se može izvršiti usporedba ljubavi prema Bogu, govoreći nešto poput: „Božja ljubav je takva“. Za kršćanina, upućenog u ovaj trenutak liturgije, ljubav nije slična ničemu drugom. Ljubav je ono što se sada događa. Što je ljubav, Bog otkriva ovdje i sada. Možda bi se moglo reći da je ljudska ljubav poput ljubavi prema Bogu zbog činjenice da izvor ima u Bogu i da je, u najboljem slučaju, odraz Njegove. Ovdje, u ovom trenutku slavlja, ljubav biva definirana, biva otkrivena istinska i božanska ljubav. Crkva je sada jedno u ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. Ova trinitarna božanska ljubav odgovara jednom obliku, obrascu i dinamici; sve biva otkriveno u onome što je moguće za Crkvu u ovom trenutku. Sve što je sada moguće za Crkvu sada slijedi u obredu pričesti.
Počinje s molitvom Gospodnjom. Molitva Gospodnja - Gospodinov način molitve - sada je moguć za Crkvu. Preko svećenikovog poticaja Krist poziva svoje tijelo da uputi riječi molitve svome Ocu. Ovaj poticaj i molitva otvaraju sljedeću cjelinu mise, koja čini završni dio: od molitve Gospodnje do popričesne molitve. U ovoj cjelini nalazimo mnoge elemente koje ćemo razmatrati jednog po jednog. Prvo molitvu Gospodnju, zatim znak mira, lomljenje kruha, blagovanje Kristova tijela i krvi te na kraju molitvu nakon pričesti. Svi ti elementi uzeti zajedno zovu se obred pričesti. Vrhunac jedinstva je blagovanje, obredni čin kojim se zapravo postiže zajedništvo, naše sudjelovanje u Kristovoj žrtvi koja je prinesena Ocu u euharistijskoj molitvi. Služeći se tehničkim jezikom antropologa, to je svrha žrtve. Čak i u drevnim žrtvama životinja uvijek je postojao taj element. Žrtva je upućena Bogu; u njezinom blagovanju, oni koji ju prinose, sjedinjeni su s Bogom. To se isto događa ovdje, ali na način koji je jedinstveno za kršćanstvo. Ako mogu iskreno reći: u obredu pričesti blagujemo sve ono što je bilo postavljeno na oltar tijekom euharistijske molitve.
Da bismo razumjeli sve elemente ove cjeline, bilo bi korisno razmisliti o smislu riječi i gesti. Prvo su riječi molitve Gospodnje, a zatim radnje koje, gotovo doslovno, izvršavaju sve ono što je rečeno i podrazumijevano riječima. Stoga, prvo ću komentirati riječi molitve i njihovo značenje u tom kontekstu. Nakon toga ću komentirati radnje koje one ostvaruju i koje odgovaraju onome što se tražilo u molitvi.
Molitva Gospodnja
Postoji određeni razlog zašto se moli molitva Gospodnja baš u ovom trenutku. To što se ovdje izgovara je u osnovi svake druge molitve u našem životu. Ovdje se otkriva i dolazi se do njenog izvornog i punog značenja. U analizi doksologije kojom je završena euharistijska molitvu, vidjeli smo zapravo da smo, uz Kristovu žrtvu, uvedeni u Očevo srce i u našu konačnu budućnost s Bogom. Prinos Kristove žrtve Ocu kulminira u riječima: „Tebi, Bogu Ocu svemogućemu, svaka čast i slava“. I sada započinje obred pričesti sa riječima: „Oče naš“. Pokušajmo razmisliti što se ovdje događa. Komentirat ću molitvene izričaje rečenicu po rečenicu.
Knjigu prevodi vlč. mr. Tomislav Hačko, a prijevod se objavljuje uz dozvolu autora i izdavača Gracewing Publishing.
Foto: Svećeničko ređenje u Mariji Bistrici, 2021.