AUTOR: Vlč. Odilon Singbo

 Poštovani slušatelji, hvaljen Isus i Marija!
Prvo poglavlje Ivanova evanđelja bogato je pozivima. Sjetimo se kako je Ivan Krstitelj uputio svoje učenike na Isusa, a u jučerašnjem odlomku je Andrija doveo svojega brata Šimuna Isusu. Dan kasnije sam Isus poziva Filipa iz Betsaide, zapravo sunarodnjaka Andrijina i Petrova. Ovdje vidimo kako blizina s Isusom, ako je proživljena iskrenim srcem, stvara potrebu za širenjem radosti. Naime, pozvani Filip imao je potrebu pozvati Natanaela. No, za razliku od Petra koji se dao dovesti Isusu, Natanael počinje filozofirati: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Nazaret, neznatno mjesto, mjesto gdje se ne očekuje Mesija. Ovdje možemo primijetiti kako smo i sami skloni omalovažavati svoje rodno mjesto. Tako ćete čuti kako ljudi na pitanje odakle dolaze imaju potrebu spomenuti najprije neki veliki grad, a tek poslije dodaju da nisu baš iz tog grada već iz nekog malenog mjesta u blizini toga grada, umjesto da idu obrnutim redom. Tako smo često poput Natanaela. Može li biti išta dobro iz Nazareta, iz tako malenog mjesta. Pri tome ne vidimo da smo i mi sami neko dobro iz tako malenog mjesta.
No, susret Natanaela i Isusa donosi zanimljiv razgovor. Najprije Isus smatra Natanaela „istinitim Izraelcem u kojem nama prijevare“. Što takav opis znači? Biti Izraelac, znači biti borac, neumorni tragatelj, jer je Jakov u borbi s Bogom dobio novo ime: Izrael. Znači, ne predati se pred životnim preprekama i dilemama. Natanael je upravo taj. Naime, u nastavku čujemo kako Isus ističe da ga je vidio dok je još bio pod smokvom. A biti pod smokvom ovdje znači promišljati, meditirati, razmatrati o smislu vlastitog života upravo Božjoj riječi. Boriti se sa svojim životom i za svoj život tražeći njegovo značenje upravo u riječi koju nam Bog upućuje. Biti Kristov učenik nužno uključuje tu borbenu dimenziju jer smo uvijek suočeni s raznim životnim neprilikama. No, kao što znamo, s Bogom smo uvijek pobjednici!