AUTOR: Vlč. Odilon Singbo
Poštovani slušatelji, hvaljen Isus i Marija!
Čitanja ove druge nedjelje po Božiću ističu ljepotu Božjeg utjelovljenja. Na razne načine biblijski svijet govori o Bogu. Tako npr. u Knjizi Sirahovoj čitamo o Mudrosti, važnoj karakteristici Boga. Ta mudrost je na neki način poistovjećena s Bogom. Može se reći da je Bog utjelovljena mudrost. „Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja.“ Mudar čovjek je onaj koji ne prestaje crpiti izvor svojega života u samom Bogu te na taj način postaje sposoban zaraziti druge oko sebe Božjom dobrotom, ispravnim postupcima pred životnim izazovima. Bez mudrosti, dakle, nema ispravnog napredovanja kroz život, a čovjek hoda slijepom ulicom. Za mudrost treba biti u Božjoj školi, ali i u školi ljudskih iskustava. Tako godine onima koji ponizno idu Božjim putevima donose iskustva, a kroz iskustva stječemo mudrost. Da bi sve to oblikovali u svojem društvu, ljudi iz Benina imaju razne uzrečice. Čovjeka starije životne dobi redovito doživljavaju kao mudrog čovjeka kod kojeg se ljudi rado savjetuju. Stoga postoji uzrečica koja kaže: „Starac koji sjedi, vidi dalje od mladića koji stoji.“ Time se želi istaknuti da mladi čovjek, koliko god snažno i poletno djeluje, neke stvari ne može vidjeti doli kroz životna iskustva koja traže strpljenje i život nutrine, tj. život s Bogom i život u poštenju. Tu istinu redovito ljudi ovdje ističu do te mjere da smatraju da u Africi „starac koji umire je poput biblioteke koja izgara“. Takav starac ima ne samo znanje, ne samo iskustvo, nego ga je nastojao dijeliti svima. U mojem selu poznajem neke ljude kojima ove riječi zaista odgovaraju. Naime, dok npr. pričaju o svojim sjećanjima na život župne zajednice, ili pak o nekim svojim životnim prilikama u kojima su živjeli prije 50, 60, 70 godina, jasno se vidi koliko su bogati i koliko ih je život zaista oblikovao. Ova istina vrijedi za svakog čovjeka svake zemlje. No, kada promatramo brzinu kojom se tehnologija danas razvija, i promjene koje donosi našim društvima, možemo reći da pomalo gubimo neke vrijednosti koje su služile generacijama. Nekoć smo mogli govoriti o intergeneracijskim promjenama. Danas je možda ispravnije govoriti o intrageneracijskim promjenama jer se puno toga mijenja unutar iste generacije. Sreća nas kršćana nalazi se u tome što nas Božja riječ drži postojanim u neprolaznim vrijednostima bez kojih je ljudski život zasigurno siromašan i gotovo besmislen. Bog koji je utjelovljena mudrost, neka nas vodi putem mudrosti i pozitivnih vrijednosti.