Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.(Lk 9,51-56)
Tvoje je lice važno, Gospodine, tvoje je lice odlučno (πρόσωπον Lk 9,51.52.53). Čvrsto si ga upravo prema svetom Gradu (Lk 9,51). Licem prema Jeruzalemu postojano kročiš (9,53). Gdje te ne primimo na tvojemu putu, ti ideš dalje u drugo mjesto (9,56). Pred svojim licem šalješ apostole, anđele svoje, da ti priprave put (9,52).
Ispunja se vrijeme. Sada tvoj čas stiže (usp. Iv 2,4) – čas tvojega uznesenja (Lk 9,51), čas tvojega izlaska koji se ima ispuniti u Jeruzalemu, o kojemu si razgovarao s Mojsijem i Ilijom (9,31).
Samarijanci te ne primaju (Lk 9,53). Govorio si i poučavao s mirom o tome da glasnike kraljevstva Božjega ne primaju (9,5). Treba izići od tamo, treba i tim ljudima pružiti svjedočanstvo.
Žestoko me zaustavljaš, Gospodine, da s tvojim odabranicima ne zazivam vatru s neba (Lk 9,55). Dovoljno je da streseš prašinu sa svojih nogu (9,5) jer tvoje lice gleda prema svetom Božjem gradu (9,53).
Autor: p. Niko Bilić, SJ
Izvor: Biblijski portal
Foto: Eva Vukina - Moj Isus, moja nada, moje sve
