Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome. (Lk 9,43b-45)

Volimo fasciniranost, Isuse naš. Drago nam je kad smo zapanjeni čudesnim stvarima. I dok se svi mi divimo onome što si učinio, ti svojim učenicima na srce stavljaš važnu najavu (Lk 9,44). Otvoreno kažeš: bit ćeš predan. Imaš biti izručen u našu ljudsku vlast.

Prije Preobraženja na gori već si najavio svoj križ i svoj uskrs (Lk 9,22). A sada, dok preneraženi svjedočimo kako dječaka od malena opsjednutoga oslobađaš i vraćaš u život (Lk 9,42), drugi put ponavljaš glavnu najavu. Ali tako da samo muku i smrt nagoviještaš, izostavljaš uskrsnuće. Ovdje, u svojoj Galileji (Lk 4,31) prvi put govoriš o tome da ćeš biti predan. To je tvoje predanje, to je Očeva volja. Upravo na ove tvoje riječi anđeli će u praznome grobu podsjetiti vjerne žene: “Sjetite kako vam je govorio dok je još bio u Galileji (24,6). Treba da bude predan (24.7).”

Ohrabri me, Gospodine, tako da mi duša ne ostane blokirana od straha! Podari mi svetu odvažnost da te pitam o onom bitnom, najvažnijem. Stavi svoj odgovor u moju dušu, upiši ga svojim božanskim prstom na ploču mojega srca, Učitelju sveti! Ne daj da se u svoju agnostičku (usp. ἀγνοέω Lk 9,45) sebičnost zatvorim u kojoj ne mogu i ne želim znati, ne spoznajem, ne poimam. Razotkrij mi skrivenu tajnu tvoje riječi tako da je s divljenjem, pažljivo, smjerno promatram, tako da mogu uvidjeti, proniknuti što mi kažeš. Svim ću srcem prihvatiti, poklonit ću se pred tvojim predanjem.

Autor: p. Niko Bilić, SJ

Izvor: Biblijski portal

Foto: Wikimedia commons; J.J. Tissot - Krist s učenicima