»Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći.« (Lk 8,16-18)
Dobri Spasitelju duše moje, ne ostavljaj me u mraku! Upozoravaš me da pazim kako slušam tvoje riječi. Budno, otvorenih očiju! Ako ih primim, ako žive u mojem životu, još ću dobiti. Ako tvoju riječ, Gospodine, i tvojega Duha imam, Otac nebeski još će mi dati.
Sad je čas da iskreno pregledam i ustanovim. Jer ako nemam, jao meni! Sav privid, sva glasovitost i ljudski ugled, sva moja umišljenost, ništa mi ne vrijedi. I to će mi biti oduzeto. Ti znaš i najskriveniji kutak mojega bića, Stvoritelju! I najtajniji djelić mojega života tebi je očit. Uzmi, ukloni! U vatru tvojega milosrdnoga Srca bacam svu glumu, sve namještanje, slatko lice i manipuliranje, sva Potemkinova sela i sve kule u zraku.
Hvala ti što si bez ikakve moje zasluge zapalio svoju svjetiljku u kući mojega života. Zaustavi moje ruke da je ne poklopim, da je ne zaklonim i ne ugušim svojim pokućstvom i svojom prtljagom.
Otvori i moje oči i moje srce za one koji ulaze (Lk 8,16)! Tebi su važni, na njih gledaš i želiš da vide tvoje svjetlo jer ti si svjetlost svijeta (Iv 8,12). Ti si svjetlo istinsko (Iv 1,9). Došao si na svijet da svakome podariš prosvjetljenje.
Autor: p. Niko Bilić, SJ
Izvor: Biblijski portal
Foto: Pixabay