Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!« (Lk 7,36-50)
Gospodine, ti znaš kakve misli u srcu njegujemo, kakve prosudbe u sebi donosimo. Znaš teret koji u savjesti nosimo i uvrede koje trpimo od ljudi oko nas.
Kriste, ti si platio presvetu, golemu cijenu spasenja za nas. Do kraja si nas ljubio, do kraja su nam grijesi oprošteni.
Dolaziš među nas, za našim si stolom na zajedničkom blagovanju. Primi naše ponizne suze kajanja. Naša usrdna molba neka bude pomazanje.
Kako biti Kristov vjernik u 21. stoljeću? Što danas znači biti kršćanska duša? Pomaže li u odgovoru na to pitanje čuveno evanđelje o ženi grješnici (Lk 7,37) koja je mnogo ljubila (47), koja je stupila u kuću farizeja Šimuna i Isusu noge pomazala (ἀλείφω Lk 7,38.46)? Čitamo taj odlomak pod naslovom: Isus zna. Otkrivamo da govori o svezi vjere (πίστις Lk 7,50), ljubavi (3x ἀγαπάω 7,42.47) i praštanja (4x ἀφίημι 7,47-49).
U Evanđelju je žena, opterećena u savjesti, iznutra, svojim promašajima, a izvana sudom i osudom od drugih. Ona zna gdje je Isus (ἐπιγινώσκω 7,37). To je znanje vodi. Ide k njemu. Opasno krši protokol. Nepozvana dolazi.
Uzela je pomast. Je li onako dragocjena kao kad će Lazarova Marija slično učiniti prije muke Isusove (Iv 12,3)? Jednako i ova žena zauvijek ulazi u Evanđelje (usp. Mk 14,9). Isus je prihvatio poziv za raskošan farizejski stol. Ali ova žena ostaje otraga, do nogu Isusovih. Farizejsko srce sudi da Isus nije prorok, a ova žena svoju vjeru polaže u Isusa.
Što je gorljivi čuvar predaje starih propustio, ona čini (Lk 7,44-46). Od brige da ga pozove, da bude cijenjen domaćin, da čaše i zdjele izvana budu čiste (usp. Lk 11,39), izostavio je ljubav i ljudsku blizinu, nježnost, njegu. Isus zna njegovu misao. Na ono što je farizeju u srcu, Isus na glas odgovara (7,40). Isus zna što ova žena čini. Pere mu noge kao što će on učenicima prati noge. Ona ga ljubi. Ona Pomazanika pomazuje. Osobno, utjelovljeno, posvetila se ljubavi prema Isusu. A farizej je u svojoj moći vjerojatno samo izdao nalog što sve treba pripraviti.
Farizej govori, u sebi (Lk 7,39) i na glas, jednom, dvaput (7,40.43). A ova žena, otraga, šuti i šuti. On je Šimun (3x Σίμων 7,40.43.44), kao i Isusov prvak-apostol, a njoj ni ime ne znamo. Nije Isus samo Šimunov poziv prihvatio (7,36), nego njemu, farizeju, daje pouku o začaranom krugu ljubavi i oproštenja. Njemu govori o dugovima, o vjerovniku koji čeka podmirenje i o dužnicima koji su dužni vratiti (7,41s). A u središtu pouke kao Isusov živi primjer jest ova žena. Šimunu govori, ali okrenuo se k ženi (7,44). Na nju gleda.
I svojega odabranika Petra, kad mu je potrebno oproštenje, pitat će samo o njegovoj ljubavi (Iv 21,15-17). Tko mnogo ljubi, mnogo mu se oprašta (usp. Lk 7,47). Kome je mnogo oprošteno, mnogo ljubi. “Pet stotina denara” (Lk 7,41) je pet stotina radnih dana, plaća za gotovo dvije godine. Na novac smo osjetljivi i odmah razumijemo. Koje olakšanje za dužnika kad mu je oprošteno (usp. Lk 7,42)!? Koja dobrota u gospodara koji otpušta! Isus zna. Isus jest prorok (usp. Lk 7,39). Zna on da je ova žena grješnica. Ali to očito nije na prvom mjestu.
Zahvaljujući evanđeoskoj ženi i njezinoj velikoj ljubavi, svi koji su s Isusom za zajedničkim stolom otkrivaju njegovu božansku moć da oprašta grijehe (“Tko je ovaj?” Lk 7,49). Pitaju o njemu, žele ga upoznati. To je apostolsko djelovanje ove žene. A njoj Isus proglašava i potvrđuje da je zbog svoje vjere došla do spasenja, da joj vjera ozdravlja dušu (Lk 7,50). Ovoj ženi Gospodin daje poslanje: “Idi!”. Mala evanđeoska riječ označava smjer (εἰς). Isus je šalje da sada ide na poljane mira. Smjer njezina životnoga puta od sada je mir. Živi okrenuta prema Kristovu miru (usp. “svoj mir” Iv 14,27).
Autor: p. Niko Bilić, SJ
Izvor: Biblijski portal
Foto: J. J. Tissot, Žena Isusu pomazuje noge; Wikimedia Commons
